Život na golom ognjištu

Čedomir se vratio na predratno ognjište kod Tuzle. Brine sam o sinu i kćerki, a preživljavaju zahvaljujući Srpskoj pravoslavnoj crkvi i ljudima dobre volje leg: Srednjoškolci sa profesorkom Stojišić kod Ivkovića: Svaka pomoć dobrodošla

LOPARE - Da bi im bar malo olakšali muke, učenici Srednjoškolskog centra "Vuk Karadžić" iz Lopara posjetili su povratničku porodicu Ivković u selu Čaklovići kod Tuzle i uručili prigodne pakete ovoj siromašnoj porodici. Čedomira Ivkovića (53), njegovu dvanaestogodišnju kćer Bojanu i osmogodišnjeg sina Bogoljuba rat i bolest doveli su do ivice bijede. Preživljavaju zahvaljujući volji za životom, uz pomoć Srpske pravoslavne crkve i ljudi dobre volje. - Početkom rata imali smo kuću, domaćinstvo, posao i komšije... Rat nas je odveo u izbjeglištvo, u Bijeljinu i Osmake. Tokom potucanja, prvo se razboli supruga, pa sin Bogoljub. Liječenje je premašilo desetak hiljada maraka, što su mi ljekari i bolnica oprostili - priča Čedomir Ivković, otac porodice. Iz Bijeljine su Ivkovići deložirani 2004. godine. Vratili su se u svoje selo, koje je pripalo Federaciji BiH. - Svoju kuću nisam zatekao, srušena je do temelja. Okrpio sam i uselio se u udžericu - kućerak svoje majke - priča Čedomir. Prošle godine Čedomiru je umrla supruga i majka. Ostao je sam da brine o bolesnom sinu Bogoljubu i kćerki Bojani, koja je, na sreću, zdrava i jedini oslonac. - Na predratni posao u Tuzli, u kontrolu dragocjenih metala za kase i vage, ne žele da me vrate. Da nesreća bude veća, zbog "zagubljenih" matičnih brojeva socijalni centar u Tuzli nam ne da ni socijalnu pomoć - jada se Čedomir. U posjeti porodici Ivković zatekli smo Niku Tošića, protojereja SPC Tuzla, koji redovno obilazi porodicu i nadgleda radove na započetoj kući. - Crkveni odbor Srpske pravoslavne crkvene opštine Tuzla, odmah po saznanju za stanje u ovoj porodici, pristupio je sakupljanju pomoći. Sve ovo radimo uz podršku dobronamjernih ljudi, koji imaju osjećanja za bol i patnju drugog - kaže skromno protojerej Tošić. Prema planu, kuća će biti pokrivena do proljeća, a onda slijedi dalje opremanje. Kćerka Bojana, učenica šestog razreda, stidljivo i tiho zahvaljuje svima i kaže: - Sada nam je bolje, imamo šporet, brašna, ulja i odijela, a valjda ćemo se snaći za lijekove bratu i ocu, kao i za drva. Đak-prvak Bogoljub dobro se osjeća nakon operacije pluća, zbog koje je u školu krenuo dvije godine kasnije u odnosu na svoje vršnjake. Raduje se poklonima i ljudima koji ih obilaze. U školu on i sestra putuju dav i po kilometra, seoskim putem. - Dobro je kad je suvo. Ali, kad pada kiša, put je blatnjav - kaže mali Bogoljub. Učenici Srednjoškolskog centra iz Lopara Božana Stanarević, Stevo Ristić i Pero Popović, u ime trećeg razreda Gimnazije, i profesorka Dara Stojišić, uručili su Ivkovićima više paketa hrane, odjeće, obuće i higijenskih sredstava. Obećali su da će ponovo doći u Čakloviće 5. januara naredne godine, na Tucindan, kada će Čedomiru i njegovoj djeci pokloniti božićnu pečenicu. Lj. BAŠIĆ ČAKLOVIĆI Selo Čaklovići, do 1992. godine urbanizovano i potpuno naseljeno srpskim stanovništvom, udaljeno je od centra Tuzle oko 15 kilometara i kroz njega prolazi magistralni put za Zvornik. Tačnih podataka o povratku nema, ali je vidljivo da se vratilo tek nekoliko predratnih stanovnika, a ostala domaćinstva su prodata ili zamijenjena za slična u Republici Srpskoj.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.