Željko Karan, specijalista sudske medicine: Forenzika u CSI serijama nerealna

Posao foreničara, posebno patologa, nije nimalo lak, kao što je to prikazano u raznim CSI serijama, za kojima su svi poludjeli. Ljudima je privlačno otkrivanje tragova kriminalnog djela, a neki se toliko zagriju za to da požele da postanu forenzičari. Međutim, u mnogim serijama, forenzika je potpuno nerealna, na trenutke smiješna, ali i nesumnjivo intrigantna.

Rekao je ovo specijalista sudske medicine, forenzički patolog i direktor Zavoda za sudsku medicinu RS Željko Karan i dodao da gledanje tih serija može imati i štetne posljedice. Na ovaj način, kaže, nerijetko se "obučavaju kriminalci".

* GLAS: Možete li navesti jednu od takvih apsurdnih scena?

KARAN: Recimo, scena kada na podu "forenzičar" uoči neku dlaku, te je podigne i kaže "imam dokaz!". On tu dlaku odnese u laboratoriju i u roku od tri minute izlazi sa papirom, dok u stvarnosti ova analiza traje nekoliko dana. Često se prikazuje i to kako "forenzičar" izvadi iz mašine za pranje veša majicu koja je oprana sa ko zna koliko jakim hemikalijama i na velikoj temperaturi, te je pošalje na DNK analizu. To je idiotizam, jer iz te maijce nema šanse da se dobije bilo šta.

* GLAS: Koliko je teško raditi ovaj posao i da li ima dovoljno forenzičara u RS?

KARAN: RS raspolaže sa dovoljnim brojem forenzičara kad se uzme u obzir broj stanovnika. Međutim, problem je u besparici, jer u ovom poslu, kao i u svakom drugom, postoji zlatno pravilo "koliko para, toliko muzike". Ako nemate novca da kupite opremu, nećete moći da radite posao, uprkos tome što to znate. Sreća je to što kod nadležnih u Vladi RS nailazimo na razumijevanje, pa nam pomažu koliko je u njihovoj moći. Na kraju krajeva, Zavod za sudsku medicinu RS ne bi postojao da nije bilo razumijevanja Vlade RS i drugih.

* GLAS: Ko najčešće učestvuje u otkrivanju zločina?

KARAN: Otkrivanje nekog zločina je mozaik, gdje svako treba da stavi svoju kockicu, kako bismo imali jasnu sliku. U tome učestvuju od  policije, tužioca, forenzičara raznih struka, do suda, koji stavlja tačku na zločin. Kvalitet istrage zavisi od mnogo čega, između ostalog, opreme i materijala. Naši istražni organi su za svaku pohvalu, jer u ogromnom broju slučajeva, pa i "neljudskim" uslovima i teškoj materijalnoj situaciji, postižu veoma dobre rezultate.

* GLAS: Zašto neka ubistva ostaju neotkrivena?

KARAN: Postoje događaji koji nisu rasvijetljeni. Recimo ubistvo, koje se lani desilo u Boriku. Najčešći razlog je to što je mala država, pa je počiniocu, u ovom slučaju, iz Banjaluke trebalo samo 45 minuta da pređe granicu i nestane. I u SAD-u statistike potvrđuju da oko 60 odsto ubistava najčešće iz istog razloga, ne budu otkriveno. Na primjer, ubica iz Njujorka, gdje živi oko 20 miliona stanovnika ode u Los Anđeles, koji ima za oko pet miliona ljudi manje, i tamo počini ubistvo, a zatim se vrati u svoj grad. U tom slučaju zločin neće biti otkriven. Problem predstavlja i nedostatak dokaza. Džaba što cijela čaršija bruji o ubici, ako nadležni nemaju dovoljno dokaza, nemoćni su. S druge strane, niko od tih što pričaju naokolo, na sudu ne bi rekao šta zna. 

* GLAS: Da li tragovi zločina zastarijevaju?

KARAN: U osnovi postoji pravilo da je rok zastare u najvećem broju slučajeva vezan za zaprijećenu kaznu ili za neke druge okolnosti. Recimo, kad su u pitanju ubistva, roka zastare nema, jer ona u principu obuhvata vremenski period trostruko duži od kazne. Na primjer, ako je za ubistvo kazna 20 godina onda je rok zastare oko 60 godina. To znači da se ubica može kriti 17 godina, ali kada ga godinu kasnije nađu i uhapse on će odgovarati za počinjeno ubistvo. Zastariti ne mogu ni predmeti ratnih zločina.

* GLAS: Šta vam je bilo najteže sa čim ste se susreli u Vašem poslu?

KARAN: Daleko najteže je kada su u pitanju djeca, bilo da su poginula u sabraćaju ili da su ubijena. Zbog težine posla, na područuju RS trenutno žena forenzičara nema, dok u svijetu to nije ništa novo. Za ovaj posao treba imati jake živce, dobar želudac, a emocije se moraju isključiti.

* GLAS: Postoji li "savršen zločin"?

KARAN: Savršen zločin ne postoji. Uvijek ostane trag, odnosno neka greška za šta se forenzičari mogu "zakačiti". Zločin ne može biti savršen, ali može iz nekog razlog ostati nerasvijetljen, u smislu da na kraju ne dobije epilog, odnosnu sudsku presudu.

Tragovi

* GLAS: Kako otkrivate tragove ubistva?

KARAN: Kad su u pitanju tragovi, ne samo ubistva, uglavnom koristimo biološke, odnosno DNK analize. Problem je to što biološki materijal podliježe propadanju, pa sa njim na licu mjesta treba precizno rukovati. Ako od tog materijala hoćete dobar rezultat, on mora biti prikupljan, pakovan, transportovan i čuvan na tačno propisan način. Mala greška i biološki materijal će biti neupotrebljiv. S druge strane, kad se na licu mjesta nađe čaura i stručnjaci je stave u papirnu kesu, a zatim ubace u neku fioku, ona će ostati uvijek ista, ništa joj se neće desiti.

_

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.