Zašto je nezadovoljan srbački poljoprivrednik Danko Đuk

Za zakup opštini daje 30 hiljada maraka godišnje, a od naredne godine ostaće bez zemljišta, jer je otišlo u koncesiju... Nada se da opet neće morati u najam, kao što je kao dijete počeo

SRBAC - Napredni poljoprivredni proizvođač Danko Đukić, iz srbačkog sela Srđevići, pored svojih deset, već pet godina obrađuje i 150 hektara državnog zemljišta, koje je nekada pripadalo bivšem Poljoprivrednom dobru "Motajica". Godišnje je opštini na ime zakupa redovno plaćao 30 hiljada maraka. Ove godine zakup nije uplatio, jer parcele koje je obrađivao, kako mu rekoše u opštini, idu na koncesiju. Tako će zemljište koje mu se nalazi, tako reći, pred kućnim pragom, obrađivati još uvijek nepoznati koncesionar. Međutim, on je jesenas obavio zimsko oranje i na tom zemljištu, za koje je pripremio sav reprodukcioni materijal - sjeme, vještačko đubrivo i zaštitna sredstva za proljećnu sjetvu - za koji dan će zasijati sojom i kukuruzom. - U tome me neće spriječiti niko. Spreman sam da dam život! A dogodine, vidjećemo - ističe ozlojeđeni Đukić. On i dvadesetak velikih proizvođača, članova Zemljoradničke zadruge "Sitneši", preko zadruge su konkurisali za dobijanje koncesija. Zadruga nije ušla ni u širi izbor u Ministarstvu poljoprivrede, pa su tako i oni ostali bez zemlje. Đukić je nedavno registrovao domaćinstvo kao poljoprivredno gazdinstvo, kako bi mogao koristiti "Bimalov" kredit za sjetvu soje. Zasijaće ovom uljaricom 50 hektara. - Samo mehanizacija i poljoprivredna oprema, po procjeni stručne komisije, vrijedi 500 hiljada maraka, a 700 hiljada maraka kuća, mlin, sušara i drugi objekti. U stanju sam da obrađujem i 400 hektara vlastitom mehanizacijom, ali sam mislio da ostane ono što sam već obrađivao, neka i drugi dobiju nešto u koncesije ili zakup - rekao je Danko. On zamjeri i lokalnoj zajednici što se na vrijeme nije uključila u ovaj proces i zaštitila svoje proizvođače. Jer, kaže, 25 odsto državnog zemljišta, koje ostaje za zakup na području opštine, gotovo da i nije za obradu. Uglavnom je riječ o zapuštenom, zakorovljenom zemljištu, pod rastinjem ili u sitnim i zabačenim parcelama. Ono što vrijedi, velike komplekse, dobili su koncesionari iz drugih opština, pa i oni koji se do sada nisu bavili poljoprivrednom proizvodnjom. - Isključivo se bavim poljoprivredom. Od nje živim ja, moja supruga Mira, sin Živko, snaha Daliborka, unuci Danijel (8) i Dalibor (3). Usvojio sam 1993. dvoje ratne siročadi, Bojanu i Bojana Bojanovića, koji su ostali bez roditelja. Žive sa nama, kao ravnopravni članovi porodice i idu u Trgovačku školu u Srpcu. Njima u Prnjavoru pravim kuću sa poslovnim prostorom, kako bi imali svoj dom i posao kada završe školu - kaže Danko, koji se ističe i plemenitošću. Najviše je doprinio akciji da se izgradi kuća solidarnosti za šestočlanu siromašnu porodicu Zdravke Mrkozić, iz Donjih Srđevića. Pomagao je tokom rata i poslije njega. Popravljao seoske puteve, pomagao siromašnima da skinu ljetinu... - I, eto, kako mi se vraća. Moram priznati da sam razočaran. Ukoliko ostanem bez zemlje, moja mehanizacija će biti mrtvi kapital, a ja i sin ćemo ostati bez posla, možda postati i socijalni slučajevi. Jer, osim obrade zemlje, drugog posla nemamo, niti znamo - rekao je Đukić, koji je sve ulagao u unapređenje i osavremenjavanje proizvodnje. Nada se da opet neće morati u najam, kao što je kao dijete počeo, a nakon toga sve stekao mukotrpnim radom i odricanjem. S. KESER UGOVORI Posao oko dodjele državnog zemljišta u koncesije na području opštine Srbac još nije završen. U opštini ima oko 3,5 hiljade državnog zemljišta, od čega je 2.835 hektara namijenjeno za koncesije, a ostalo ide u zakup. U prvoj fazi, bez znanja lokalne zajednice, po raspisanom konkursu za ovo zemljište konkurisalo je 13 pravnih subjekata. Nakon provedene procedure, Komisija za koncesije utvrdila je da uslove ispunjava 11 zainteresovanih. U prošloj godini ugovore su potpisala dva koncesionara, a ostali su u proceduri.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.