Zaštitnička moć ljeskovih krstova

BIJELjINA - Već krajem aprila i prvih dana maja u semberskoj ravnici obilježava se veliki pravoslavni praznik - Đurđevdan, 6. maja, koji je posvećen svetom velikomučeniku Georgiju.

Đurđevdan praznuju svi oni kojima je on krsna slava, ali i oni kojima to nije. Zbog toga postoji i veliki broj običaja koji se upražnjavaju povodom ovog praznika.

Prvi posao jeste obilazak šuma da se pronađe najvitkije stablo jove, jošike ili johe, koje raste visoko i ima sjanu koru, ali i ljeskovi grmovi za pravljenje zaštitničkih krstova.

- Glavnina svečanosti počinje 5. maja, kada jošikovo drvo ritualno sijeku momci, slično kao i kada se siječe hrast za božićni badnjak, pa se u prikolici donosi uoči Đurđevdana u centar sela, na raskrsnicu puteva i ukopava se. Pri vrhu stabla postavi se krst, a mlado drvo se ukrasi cvijećem, zastavom ili dugim bijelim djevojačkim peškirom - objašnjava direktor Muzeja Semberije Mirko Babić.

Činu postavljanja jošike prisustvuje cijelo selo i veseli se uz pjesmu i igru. Vjeruje se da mlado jošikovo stablo štiti selo od bolesti, oluje, požara i svih drugih nevolja sve do sljedećeg Đurđevdana.

Uporedo sa izborom jošikovog drveta, stanovnici ovog dijela Srpske biraju i najvitkije mladice lijeske, od koje uoči Đurđevdana prave krstove i postavljaju ih na kapije, iznad vrata svih zgrada u domaćinstvu, na njive, u voćnjake, pčelinjake i kapije torova.

- Takođe se vjeruje da ljeskovi krstovi imaju zaštitničku moć, a skoro je da nema kapije u ovom kraju koja nije ukrašena ovim simbolom. Najvažnije kod ovog običaja jeste da ljeskovi krstovi osvanu na Đurđevdan na mjestima namijenjenim za njih. I oni se čuvaju punu godinu - kaže Babić.

Miodrag - Miko Katić iz semberskog sela Brodac kaže da uoči Đurđevdana momci sijeku cvijeće djevojkama, uglavnom miloduh, kojeg je nekada i najviše bilo oko seoskih kuća.

- U naše vrijeme, kada skoro svako dvorište ima uređene cvjećnjake sa velikim brojem raznih sadnica, čak i raritetnih, momci uberu cvijet da ne bi pravili štetu u perivojima kako su to nekada činili njihovi preci - rekao je Katić i dodao da su isječenim miloduhom momci ukrašavali svoje kapije, što je bio siguran znak da se te godine priprema svadba.

Đurđevdanske svečanosti završavane su lomljenjem slavskog kolača u kućama koje slave svetog Georgija, a za soframa su bili svi gosti i domaćini, jer se kaže da pola Semberije i Podrinja slavi Đurđevdan, a druga polovina su gosti.

Đurđevdanski uranak

Đurđevdanski uranak i sada se upražnjava i to je običaj koji je u Semberiju donesen iz Hercegovine i drugih dinarskih krajeva. Doduše uranak, ustajanje kada se dijele noć i dan, mnogo prije izlaska sunca, sada ne sadrži ritualno kupanje u izvorima i na vodotocima.

U nekim selima na đurđevdansko jutro čobani izgone stado na pašu, a onda na ispašištu priređuju čobanski đurđevdanski ručak, uglavnom sir, kajmak, proju, suvo meso, kačamak...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.