Za krov nad glavom prodaću i bubreg

LAKTAŠI - Za pristojan život i krov nad glavom svog sina od četiri godine i kćerke koja ima tek deset mjeseci učinio bih sve, pa čak i prodao bubreg, što mi se sada čini kao jedini izlaz iz ove teške materijalne situacije i mnogobrojnih problema.

Ovako započinje svoju priču za "Glas Srpske" Draško Jevđić iz mjesta Koljani kod Laktaša koji je u jednim dnevnim novinama u Srpskoj ovih dana dao nesvakidašnji oglas - da prodaje bubreg zbog rješavanja stambenog pitanja.

- Nikada nisam tražio milostinju i nisam bježao od rada. Ali, sudbina i život često mnogima nisu naklonjeni. Sa svojom četvoročlanom porodicom živim od nekoliko stotina maraka mjesečno, u kući bez vode, kupatila, sa dvije male sobe… i koliko god se trudio, ne mogu da im priuštim i obezbijedim bolje - kazao je Jevđić.

On dodaje da je prije nekoliko mjeseci počeo da radi u jednoj firmi, gdje nije prijavljen, pa tako nema ni zdravstveno osiguranje. To mu dodatno otežava život jer, kaže, mala djeca često moraju kod ljekara, gdje se sve usluge i lijekovi plaćaju.

- Shvatio sam da je ovo jedino rješenje. Tako bih sebe i svoje najbliže riješio muka. Prvi put oglas da prodajem bubreg dao sam prije dva mjeseca. Od tada sam imao jedan poziv, u kojem su nudili 20.000 maraka. Nisu mi se učinili kao ozbiljni ti ljudi, tako da sam odustao - kazao je Jevđić i dodao da će sada tražiti oko 50.000 maraka, jer mu je toliko minimalno potrebno da izgradi kuću.

Možda je nekima smiješno, a drugima strašno ovo što radim, priča Jevđić, ali niko ne razumije tuđu muku dok se u njoj ne nađe.

- Za moju odluku zna samo moja porodica i nekoliko prijatelja. Pokušali su neki i da me odgovore, ali ostajem pri svojoj odluci. Ako bih dobio prava na neki stambeni kredit, da mogu da sagradim kuću, odustao bih, ali to je nemoguća misija i moja želja, koja će se teško ostvariti - dodao je Jevđić.

Jedan od najbližih komšija porodice Jevđić, Rastko Veselić, kaže da su Draško i njegova supruga pošteni ljudi, ali da ih je nemaština udaljila od ostalih susjeda.

- Rođeni smo u istom kraju, ali nismo više bliski. Sramota me da kažem, ali teško mi je i otići kod njih, jer je u kući dvoje male djece koja zaslužuju bolji život, a ne mogu da im pomognem - dodao je Veselić.

Orden za hrabrost

Draško Jevđić rođen je 1966. godine u Koljanima kod Laktaša, ali je poslije završene srednje škole otišao da živi u Zagrebu. Kada je počeo rat, vratio se u Srpsku i otišao u rat.

- Bio sam na frontu 4,5 godina, gdje sam ranjen. Sada sam invalid desete kategorije i primam 25 maraka mjesečne naknade. Za hrabrost na prvim linijama dobio sam orden - kazao je Jevđić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.