Vrhunska šljivovica ostala bez kupaca

UGLjEVIK - Zbog otežanog izvoza i male otkupne cijene voća većina ovogodišnjeg roda, naročito šljive, završilo je u rakiji pa su procjene da je u podmajevičkom kraju ove jeseni proizvedeno na desetine hiljada litara rakije za koju je teško naći tržište.

Iako je ovaj region poznat po kvalitetnoj šljivi, odnosno dobrim uslovima za proizvodnju kvalitetne rakije i prepečenice, neorganizovani i nedovoljno obučeni voćari ne mogu biti konkurentni. Njihovo lutanje od tradicije do savremenog načina proizvodnje rakije ne može im obezbijediti tržište, odnosno profit.

Profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu Ninoslav Nikičević magistrirao je i doktorirao na proizvodnji šljivovice i kaže da Srbija i Srpska mogu postati giganti po kvalitetu proizvodnje voćnih rakija.

Nigdje u svijetu, tvrdi on, nema tako kvalitetne voćne rakije kao na ovim balkanskim prostorima.

- Naša šljivovica je uz francuski konjak i škotski viski najsavršenije alkoholno piće, a ovi predeli Balkana, gde su Srbija i Srpska, savršeni su za proizvodnju kvalitetne šljive, šljivovice i šljivove prepečenice - kaže Nikićević, koji je 28 godina član međunarodnih komisija za ocjenu kvaliteta alkoholnih pića, a poslednjih deset godina predsjednik Komisije za Srbiju.

Zlatko Tešić, apsolvent na Poljoprivrednom fakultetu, smjer voćarstvo, nastavio je ali i osavremenio porodičnu tradiciju uzgoja voća i pečenja voćnih rakija. On tvrdi da tako treba da rade svi pa tek onda da udruženi u zadruge osvajaju tržište ekonomski razvijenih zemalja.

Na porodičnom imanju u ugljevičkom selu Korenita ovog ljeta imao je 40 tona voća, od čega najviše šljive, zatim jabuke, kajsije i kupine. Ono što nije prodao završilo je u rakiji i on ne krije recept za dobru rakiju.

- Da bi se proizvela kvalitetna rakija treba znati da ovaj destilat ima tri frakcije koje treba odvojiti. Prva rakija iz kazana sadrži metil alkohol, srednja rakija, koje ima najviše i najkvalitetnija je, i na kraju patoka, koja rakiju čini kiselom. Prva i treća frakcija kvare kvalitet - pojasnio je Tešić i dodao da ljudi najviše griješe jer ne odvajaju rakiju u te tri frakcije.

Majevička šljiva i rakija bile su prije sto godina brend koji je preko luke u Brčkom išao za Austrougarsku. Da bi se stvari postavile, odnosno vratile na svoje mjesto, potrebno je da se opština, kako kaže ovaj agronom, ozbiljnije uključi.

- Dobro je što je opština Ugljevik podijelila sadnice i što stimuliše voćarsku proizvodnju, ali ako hoće razvijen voćarski kraj, treba da oformi stručnu službu kako bi ovaj kraj krenuo ka masovnoj i kvalitetnoj proizvodnji voća. Ovako stimulacije dobijaju svi kako ozbiljni voćari tako i oni koji se voćarstvom bave iz hobija pa dobijemo zasade u kojima se ne primjenjuju agrotehničke mjere i tako postaju opasnost po susjedne voćnjake - kaže Tešić.

Skladištenje

Što se tiče skladištenja, Tešić kaže da je dovoljno šljivovicu držati u drvenim buradima godinu do sljedećeg pečenja kako bi dobila žućkastu boju, a zatim se prespe u staklenu ambalažu koja je najbolja i najsigurnija za skladištenje.

- Potrebno je kod voćara probuditi svijest o proizvodnji dobre rakije. Kada je proizvedemo, treba da se udružimo u zadruge i naš proizvod reklamiramo na tržištu kako bismo povratili brend koji je imala šljiva i rakija sa ovih prostora - pojasnio je Tešić.       

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.