Volja za životom jača od tragedije

FOČA - Iako ga sudbina nije mazila Petar Elez iz Miljevine, jedan je od najboljih učenika fočanske Gimnazije i omiljen je među drugovima i nastavnicima. Uskoro će napuniti 17 godina, a rođendan će proslaviti skromno, sa bakom Ilinkom sa kojom živi u naselju Pođeđe.

Svako jutro ovaj skromni, uzorni mladić ustaje u šest sati, pješači petnaestak minuta do autobuske stanice, a onda putuje u Foču gdje pohađa drugi razred Gimnazije.

- Studiraću, to je sigurno, a sanjam da jednog dana postanem inženjer elektrotehnike. Nadam se da će mi se posrećiti kao što mi se posrećilo i 1992. godine kada sam prstom sudbine preživio zločin - rekao je Petar.

On kaže da je imao samo tri mjeseca kad su mu muslimanski vojnici, 7. septembra 1992. godine ubili roditelje - majku Nadu i oca Željka.

Baka Ilinka kaže da nikada neće moći da zaboravi tragediju koja joj se desila, ali je Petar njena najveća utjeha.

 - U ratu su mi napravili duboku ranu na srcu, a Perica je svakim danom liječi i zamlađuje. Ponosna sam što sam ga vaspitala i zahvaljujem Bogu što je tako - kaže Ilinka.

Ona je dodala da su neprijatelji napali selo Poljice, gdje su se zatekli svi ukućani.

- Kada su zapucali, uvila sam Petra u deku i sa snahom Nadom istrčala napolje. Srpske kuće su gorjele. Snaha Nada se međutim, ponovo vratila u kuću. Zaboravila je dječiju flašicu sa mlijekom. Ubili su je na kućnom pragu - prisjetila se Ilinka.

Sada je Petar bakina "desna ruka". Nacijepa joj drva i podsjeća je kad treba da popije koji lijek. Ona mu je zamijenila roditelje.

- Sa radošću gledam kako Petar danas raste, ali me hvata strah za njegovu budućnost jer nemamo riješeno stambeno pitanje - dodaje baka Ilinka Elez.

Donacija

Za građevinske radove na kući Eleza, iz Boračke organizacije Foča donirali su građevinski materijal u vrijednosti pet hiljada maraka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.