Vječiti borac protiv nepravde

BRATUNAC - Dragoslav Stjepanović (83) iz Mlečve kod Bratunca kaže da je "potrošio" život boreći se protiv nepravde.

Više od decenije živi sa bolesnom kćerkom Jovankom i sinom Dragomirom u kući komšije Slobodana Jovanovića, jer njegova još nije obnovljena.

- Mrzio sam nepravdu i uvijek sam se borio protiv nje. To me koštalo - kaže Stjepanović prisjećajući se da se prvi put pobunio 1943. godine protiv komandira muslimana "jer su njihovi konji jeli bolju hranu od vojnika".

Kao šesnaestogodišnjak stupio je u jedinicu Srebreničkog odreda, izučio Morzeovu azbuku u Beogradu i kao "uzoran i požrtvovan" vojnik "zaradio" čin vodnika. Pokazuje vojničku knjižicu u kojoj je upisano da je ukazom skupštine iz 1946. godine odlikovan Ordenom zasluga za narod trećeg reda i Medaljom za hrabrost.

- Kada sam izašao iz vojske u kući je bilo dvadeset čeljadi. Moj otac je živio u zajednici sa trojicom braće. Imali smo 88 dunuma zemlje, koja se vodila na jednom od trojice mojih stričeva i oteše nam jer je to, rekoše, previše za jednog čovjeka. To me baš naljutilo i nisam htio ući u partiju - pripovijeda starina i nastavlja da su onda došli izbori i "dvije čuvene kutije".

- U Fakoviće su doveli upravnika zeničkog zatvora Miloša Vilotića, koji je iz ovog sela, da čuva kutije. Bila je jedna za komuniste i ona "ćorava" protiv njih. E, kad su mi oteli zemlju, ja onu kuglicu ubacim u ćoravu kutiju, a ona zveknu samo tako. Čuli i oni iz komisije, jasno im gdje sam ubacio kuglu pa mi rekoše da me moraju upisati u neku svesku - prisjeća se Dragoslav.

Prva žena Ljeposava umrla je poslije porođaja, a odmah za njom i dijete. Oženio se Vidosavom i sa njom dobio dvoje djece. Kaže da su imali lijepu, veliku kuću i da se nije loše živjelo dok nije došao rat.

- Orićevi sve popališe i uništiše čitavo selo. Nudili su nam ovi iz Bratunca da budemo u alternativnom smještaju u Fakovićima, ali šta tamo da jedemo, od čega da živimo. Odlučih da se vratim u selo - veli Dragoslav. Uvjeren je da neće doživjeti da mu obnove kuću, čije porušene temelje gleda iz komšijskog dvorišta.

Prihodi

Stjepanovići nemaju nikakvih prihoda. Žive od socijalne pomoći a to je, kaže, dovoljno za brašno, so i mast. Imaju šest koza, desetoro jarića, kokoške...

- Imamo i baštu, a zasijali smo i kukuruz. Nismo gladni - neuvjereno reče Dragoslav.

Struja

U domu Stjepanovića još uvijek nije zasijala sijalica, iako dalekovod prolazi kroz njihovo dvorište.

- Bili su ovdje neki stranci, donatori, nešto su gledali i mjerkali. Provedoše kasnije i struju iz Fakovića do sela iznad nas, slegnu nemoćno starina ističući da je u njegovom selu do rata bilo 50 kuća, a da sada na te prostore dolaze samo lovci, šumari i sveštenik Mile Jovanović, koji ga često posjećuje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.