Višegrad pamti Gvozdena sodadžiju

Radoje Tasić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Višegrad pamti Gvozdena sodadžiju

VIŠEGRAD - Višegrad je nekada bio poznati zanatski centar. U glavnoj i sporednim uličicama bile su načičkane zanatske radnje opančara, krojača, brica, sajdžija, vunovlačara, slastičara i sedlara.

Svako staro ćoše i danas podsjeća na zanate koji su pred naletom industrijalizacije polagano nestali, a s njima i stare zanatlije.

Gvozdenova sodadžijska radnja u glavnoj višegradskoj ulici dugo se opirala novim zahtjevima vremena i ukusima potrošača.

- I danas se sjećam kad je pedesetih godina prošlog vijeka čika Gvozden, tako smo ga zvali, a prezivao se Gvozdenović, doselio iz Bele Palanke iz Srbije, kupio od porodice Topalović iz Dušča kuću i otvorio sodadžijsku radnju. Mi djeca imućnijih Višegrađana smo kod njega kupovali omiljeno piće "klaker" u flašicama sa soda-vodom i kuglicom na vrhu koju smo, da bismo mogli piti, gurali unutra prstićima - prisjeća se Duško Andrić.

Stari Višegrađani su tada od Gvozdena kupovali čuvene sofon boce punjene sodom da bi gostima na krsnim slavama sa vinom pravili špricere.

- Najveći potrošač soda-vode u sifonima iz jedine sodadžijske radnje u gradu bilo je Ugostiteljsko preduzeće "Panos". Gost je zahtijevao da mu se na sto donese flaša vina i sifon sode, pa je on po svojoj volji pravio špricere i gustirao - priča Andrić.

Andrić priča da se kasnije sodadžija osavremenio pa je pripremao i druga osvježavajuća pića kao što su kokta i oranžada. Ona su se pravila dodavanjem ekstrakta i šećera.

Generacije mladih Višegrađana, a posebno učenika, odrastale su uz čika Gvozdenove sokove koji su se morali popiti u skučenom prostoru radnjice, sa jednim stolićem i dvije stolice, jer su bočice oranžade i drugih pića morali odmah vratiti sodadžiji.

Radnja na ćošku glavne ulice tavorila je sve do početka rata, kada je stari sodadžija pokupio svoju imovinu i sa suprugom Ružom se vratio u rodnu Belu Palanku. Za njim su u gradu na Drini ostale samo uspomene.

Čitaonica

Zanimljivo je da se u kući koju je sodadžija kupio do 1952. godine nalazila gradska čitaonica u kojoj su stariji slušali vijesti na prastarom radio-prijemniku "kosmaju" i čitali dnevne listove.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.