Vezovi i nošnje obišli svijet

Prijedor - Još kao djevojčica Prijedorčanka Gospava Đukić zavoljela je pletenje, vez i ostale ženske ručne radove. Pletenje je, ispričala nam je, naučila od strica, koji je čuvao ovce i pleo čarape. Napravio joj je drvene igle i ona je tako, sa svojih devet godina, počela da plete čarape.

- Bio je to moj prvi susret sa rukotvorinama. Sjećam se da mi je potom otac od nekakve jake žice napravio željezne igle za pletenje, koje i danas imam i čuvam ih. Majka mi je mnogo toga pokazala, a mnogo toga naučila sam, kasnije, sama - ispričala nam je ova vrijedna domaćica.

Koliko ova žena voli rukotvorine, najbolje govori njena želja da na "onaj svijet" ode upravo sa pletećim iglama, pršuljama, vunicom, platnom za vez i drugim rekvizitima iz ove radinosti.

- Svojim snahama sam naredila da u sanduk, zajedno sa mnom, stave sve to, jer bez toga ne želim na "onaj svijet". One se smiju, ali su rekle da će mi ispuniti želju, a ja sam im sve to već pripremila - ispričala je kroz smijeh Gospava.

Izradom rukotvorina Gospava se danas bavi profesionalno. U tržnom centru "Vilako" ima svoju malu zanatsku radnju u kojoj veze, plete i šije narodne nošnje. Najbolje, kako je ispričala, idu vezeni peškiri, kojima se na svadbama kite svatovi.

- Neko naruči po desetak, neko više, zavisi od toga kako ko i koliko želi da okiti svatove. Mladi nisu mnogo zainteresovani za rukotvorine, ali starije i srednje generacije još pridaju tome pažnju - kazala je Gospava, koja već desetak godina šije i narodne nošnje.

One se, kazala je, rjeđe naručuju. Uglavnom ih traže ljudi iz dijaspore, tako da su nošnje koje je šila završavale u Americi, Kanadi, Australiji i drugim dalekim zemljama.

- Radim sve vrste narodnih nošnji, od potkozarskih, bosanskih do šumadijskih i nošnji sa drugih prostora bivše Jugoslavije. Dovoljno mi je da vidim sliku nošnje i ja je, bez problema, napravim - rekla je Đukićeva, koja u svojoj radnji pruža i usluge šivenja.

Krpe i bogati

Kako kriza čini svoje i tanji kućne budžete, tako ljudi, ispričala nam je, sve više krpe staru odjeću.

- Mnogo je onih koji dolaze u moju radnju da im za marku-dvije zakrpim neku stariju odjeću. I ono što je interesantno, nisam samo krpila siromašne već i one finansijski dobro stojeće, pa mi je to znalo biti i čudno. Razmišljam u sebi, pa, Bože, zar je do toga došlo da krpim i bogate, zar je i njih potresla kriza - rekla je Gospava.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.