Veselko Marković muzikom dočarava duh srpskog naroda

MODRIČA - Violinista Veselko Marković iz Modriče kaže da svirajući izvorne pjesme na violini staroj više od stotinu godina svima želi da pokaže duh naroda porijeklom iz Vranjačke Trebave ispod Duge Njive.

- Srpske pjesme su dijelovi naših života, hronika seoskog i seljačkog života. Čak i oni koji ne vole ovu vrstu muzike, poslije druženja sa tim narodom srode se, užive i dobiju volju i želju i da zaigraju i zapjevaju - priča Marković.

Prije nego što je postao to što jeste, zahvaljujući ljubavi prema rodnoj grudi i precima, bio je bubnjar i gitarista u grupama koje su prije više od dvadeset godina diktirale pop-rok ritam u domovima kulture, kako na području modričke opštine tako i šire.

Veselko kaže da su mu u mlađim godinama bili privlačniji drugačiji stilovi muzike i da nije imao baš previše razumijevanja za izvorni melos, u koji su oduvijek bili zaljubljeni njegov djed, otac, stričevi, braća i komšije.

Ovaj tridesetdevetogodišnjak priča da su devedesetih godina najpopularniji bili rokeri, pa se i on, na neki način, prilagođavao tom vremenu i modi.

Prema njegovim riječima, i dok je bio "zabavnjak", negdje duboko u sebi je znao da će se jednog dana potpuno posvetiti zvucima duboko utisnutim u vranjačko-trebavske korijene.

- Sad znam da je tako. Odjednom sam rekao sam sebi, pusti se Veselko svakakve muzike, imaš ti svoju rudnu grudu i instrumente koji, kad zasviraš na njima, liječe i produžavaju život - priča on.

Veselko se sjeća i prvog susreta sa profesorom violine Jožefom u Sloveniji.

- Njemu nije bilo jasno kako sam mogao da sviram tako dobro na raštimovanoj violini. Naštimao mi je violinu po propisima, ali ja onda nisam znao da sviram. A kada je ja napravim kako meni odgovara, profesor nikako da se snađe - kaže Veselko.

Od tada su veoma dobri prijatelji, a kad god se sastanu, Veselko svira izvornu, a profesor Jožef klasičnu muziku. I u tim trenucima svi uživaju.

Restauracija

Veselko Marković već duže vrijeme vrlo uspješno restaurira violine i izrađuje sve njihove rezervne dijelove, po čemu je poznat u dobojskoj regiji. Želi, kako kaže, da njegov trogodišnji sin, koji već pokazuje talenat, nastavi sa tradicijom i radi na očuvanju narodnog i nacionalnog blaga naroda vranjačko-trebavskog kraja.

- Učiću ga da tradiciju mora da poštuje i da je ne poštuje samo onaj ko je nema. A mi je, Srbi, hvala Bogu, imamo - kaže on.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.