Veliko srce Slobodana Galeba

TREBINjE - U Dnevnom centru za stare osobe u Trebinju u petak je organizovana podjela novčane pomoći koju je uputilo Kolo srpskih sestara iz Sjeverne Kalifornije.

Trećom po redu donacijom humanitarnog udruženja naših iseljenika u SAD obuhvaćene su socijalno najugroženije porodice sa djecom sa područja opštine Trebinje.

- Ovo je treći put da u ime Kola srpskih sestara iz Sjeverne Kalifornije donosim novac namijenjen najugroženijim na ovim prostorima. Raduje me da i ovoga puta Centar za socijalni rad Trebinje, koji je izabrao porodice za dodjelu donacija, ovaj posao radi maksimalno korektno i transparentno - rekao je Slobodan Galeb, Trebinjac, poznati humanista i donator, koji živi u Americi.

Ističući da je rad na humanitarnoj pomoći narodu Trebinja i Hercegovine svojevrsna emotivna veza sa zavičajem, Slobodan Galeb, vidno uzbuđen, kratko je prokomentarisao ovu, ali i dosadašnje brojne donacije koje je svom zavičaju uputila čuvena donatorska porodica Galeb iz Amerike.

- Ponoviću samo riječi našeg velikog pjesnika Dučića koji je rekao: Čovjek kad se rodi u zemlji, a nema patriotske osobine, tu nema čovjeka. Dučićevski patriotizam i njegoševsku filozofiju duboko u sebi nosi svaki normalan Srbin. Humanost je misao i ideja vodilja koja nas je u dalekoj Americi oduvijek vodila - kaže Galeb.

Novčanom pomoći Kola srpskih sestara iz Sjeverne Kalifornije obuhvaćeno je 20 najugroženijih porodica kojima je dodijeljeno po 200 dolara.

Prezime Galeb u sebi nosi pticu koja je, prema drevnoj simbolici, "posjednik svjetlosti dana" i čija "svjetlosna barka" učestvuje u osvajanju vatre. Možda se baš zbog tog letača iznad voda pred pripadnicima ove stare hercegovačke porodice, iz sela Cerovac u zaleđu Dubrovnika, otvarala druga strana okeana.

Božo Galeb je u Ameriku krenuo 1913. godine. Mnogi Primorci i Hercegovci u to teško vrijeme svakojakih nevolja i oskudica dižu sidro i odlaze u pečalbu, brodovima koji su isplovljavali zauvijek.

Božo, međutim, nikada nije prekinuo veze sa rodnim krajem. Naprotiv, kao da ih je daljina učinila jačim.

Stariji Trebinjci još pamte prvo sanitetsko vozilo koje je poslije Drugog svjetskog rata Trebinju poklonio Božo Galeb. Godine 1958. Božo je u Ameriku dozvao i posinio svog bratića Slobodana, tada osamnaestogodišnjaka. Slobodan je 1966. završio Matematički fakultet, a zatim i Mašinski fakultet u San Hozeu. Slobodan nije prekinuo nijednu zavjetnu nit svoje porodice i svoga naroda. Istrajavao je i na zadužbinarstvu, koje mu je i u porodičnoj tradiciji.

Pomagao je i gradio. Svojevremeno je najviše novca, nepovratno, dao za Zajam za privredni preporod Srbije. Kao član Društva Hercegovaca u Americi učestvovao je u sakupljanju 300.000 maraka za pomoć bolnici na Banjici, odmah poslije bombardovanja Srbije 1999. godine.

Nikada, međutim, Slobodan nije zaboravio pouke i velike neostvarene želje svog strica Bože Galeba, koji je umro u SAD 1986, gdje je i sahranjen.

Mnogim sjećanjima bio je vođen i kada je obnovio staru porodičnu kuću u Cerovcu, koju su ustaše opljačkale i srušile 1992. Poštujući želju svog strica, Slobodan Galeb je u Trebinju, prije nekoliko godina, predao na upotrebu narodu kao zadužbinu novoizgrađeno krilo gradske bolnice.

Zadužbina Bože Galeba

Prelijepo zdanje-legat, na kojem sada stoji ploča "Zadužbina Bože Galeba", obuhvata 800 metara kvadratnih korisne površine i u njemu su smješteni Očno odjeljenje, Odjeljenje za transfuziju krvi, Spomen-soba sa bibliotekom, kafe-restoran. Ispred zdanja Galeb je uredio bolnički park u hercegovačko-mediteranskom stilu, sa fontanom i kamenom iz rodnog Cerovca.

- Njemu sve pripada, mom stricu Boži. Ja sam to samo sproveo. On mi je zamijenio oca, koga nisam imao, on je dao pravac - rekao je Slobodan Galeb.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.