Tolisa bi mogla ponovo da poteče: Poslije pola vijeka vraćaju život u isušeno korito

MODRIČA - Poslije više od pola vijeka od isušivanja, stari tok rijeke Tolise mogao bi ponovo dobiti vodu, a sa njom i bare, starače i močvarna staništa koja su nekada bila sastavni dio posavskog pejzaža, što bi, osim prirodnom ekosistemu, koristilo i poljoprivrednicima, kojima posljednjih godina sve više nedostaje vode za navodnjavanje.

Najvažnije činjenice:

• Tolisa je presječena i isušena 1974. godine
• Nekadašnji tok bio je dug više od 70 kilometara
• Plan je da se voda kontrolisano vrati u staro korito
• Obnova bi obuhvatila bare, starače i močvarna staništa
• Konkretni radovi očekuju se u narednih nekoliko godina

Tolisa presječena i isušena prije više od pola vijeka

Na planu obnove ovog nekadašnjeg riječnog sistema rade Društvo za istraživanje i zaštitu biodiverziteta iz Banjaluke i opština Modriča, u okviru evropskog projekta "DaWetRest", koji se finansira kroz program Horizon, a čija vrijednost za ovu pridruženu regiju iznosi 75.000 evra.

Iako je riječ o dugoročnom poslu, prvi koraci već su napravljeni, tačnije teren je istražen, prikupljeni su podaci i razgovarano je sa institucijama i ljudima koji žive uz nekadašnji tok. Tolisa je nekada vijugala Posavinom više od 70 kilometara, između Brčkog, Šamca, Modriče i Orašja, prije nego što je 1974. godine, u vrijeme velikih poljoprivrednih projekata, presječena i isušena. Njena voda preusmjerena je u kanalsku mrežu, a dijelovi starog korita pretvoreni su u poljoprivredno zemljište.

Danas je slika drugačija. Pojedini dijelovi nekadašnjeg poljoprivrednog prostora su napušteni, vode je sve manje, a klimatske promjene dodatno pojačavaju problem suše. Zbog presušenog i neodržavanog tla na ovim lokacijama svake godine izbijaju na stotine požara, čiji broj konstantno raste. Zato je ideja o vraćanju vode u staro korito, kako za "Glas" objašnjava Jovica Sjeničić iz Društva za istraživanje i zaštitu biodiverziteta, došla upravo iz posavskih sela.

- Ljudi iz tih sela pričali su nam da je, dok je Tolisa tekla, bilo više života i više mogućnosti za poljoprivredu. Bile su tu bare, moglo se pecati, kao i drugog živog svijeta. Danas se, s druge strane, sve više osjeća nedostatak vode - priča Sjeničić.

Voda bi se kontrolisano vraćala u staro korito

Ipak, vraćanje vode u staro korito ne znači i jednostavno puštanje vode nazad u Tolisu. Zamisao je da se čitavim sistemom upravlja kontrolisano, kako bi se istovremeno obezbijedila voda u sušnim periodima i smanjio rizik od poplava.

- Predlažemo da se na kanalu koji je isušio Tolisu napravi ustava, kako bi se voda kontrolisano upuštala u staro korito i ponovo punila bare i starače. Na pojedinim dijelovima potrebno je i čišćenje, produbljivanje i uklanjanje sedimenata, a razmatramo i mogućnost dopunjavanja podzemnim vodama i pumpanjem - nastavlja Sjeničić.

Upravo bi terenska istraživanja trebalo da pokažu gdje bi takve mjere imale najviše smisla. Prikupljeni podaci sada su objedinjeni u velikoj GIS bazi, koja sadrži informacije o starom koritu, kanalima, barama i staračama, stanju prirode i voda, ali i druge podatke važne za obnovu.

- Sada pravimo plan restauratorskih mjera i pokušavamo da odredimo prioritete. Razgovarali smo sa predstavncima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, "Voda Srpske", lokalnih i mjesnim zajednicama, jer je ovo posao koji zahtijeva saradnju više sektora - kaže Sjeničić.

Da je vodu u pojedinim dijelovima starog toka moguće zadržati, pokazala su i ranija istraživanja. Jedan od saradnika na projektu Ana Ćurić, magistar biologije, radila je na pilot-projektu obnove nekoliko bara u starom toku Tolise, gdje je ispitivana upravo mogućnost zadržavanja vode u koritu.

Iskustva sa tog projekta sada su jedan od oslonaca za širi plan obnove. Problem, međutim, nije samo količina vode, već i njen kvalitet.

- Na nekim mjestima gdje nema populacije voda je dobrog kvaliteta, ali su pritoke koje prolaze kroz sela i poljoprivredne i industrijske zone opterećene organskim materijama, fekalijama, teškim metalima i zagađivačima iz poljoprivrede. Zato moramo rješavati i pitanje prečišćavanja - kazao je Sjeničić.

Poljoprivrednicima voda nedostaje već godinama

Obnova bi, osim očuvanja močvarnih staništa i povratka živog svijeta, mogla donijeti konkretnu korist i ljudima koji žive od zemlje.

Poljoprivrednici se već godinama suočavaju sa nestašicom vode, pa bi obnovljeni sistem otvorio mogućnost za navodnjavanje, dok bi kontrolisano zadržavanje vode moglo pomoći i u vrijeme velikih padavina.

- Podzemna voda se povukla, površinskih voda nema i poljoprivrednici se već najmanje 15 godina bore sa nestašicom. Ako obezbijedimo vodu, dobijamo mogućnost za navodnjavanje, ali i bolju kontrolu poplava - ističe Sjeničić.

Povratak bara, riba i ptica u Posavinu

Više vode značilo bi i bolje uslove za ribolov i lovstvo, kao i povratak staništa za ptice, ribe i druge vrste. Cilj je da nekadašnji tok ponovo postane povezan sistem bara, starača i vodenih površina, a ne niz odvojenih kanala i isušenih korita.

Konkretni radovi mogući u narednih nekoliko godina

Konkretni radovi, ipak, još su u budućnosti. Trenutno se završava plan obnove, koji bi trebalo da bude usvojen do kraja godine, nakon čega bi se kroz nove projektne pozive tražila sredstva za realizaciju.

- Ovo se radi fazno i dugoročno. Mi sada postavljamo temelj za sljedeći projekat koji će podrazumijevati konkretne radove. U narednih nekoliko godina očekujemo da bi moglo početi nešto konkretnije na terenu - kaže Jovica Sjeničić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.