Vaskrsenjem Isus pobijedio tamu i smrt

Vaskrsenje Isusa Hrista, hrišćanski praznik nad praznicima, koji je osnova novozavjetne propovijedi i vjere u spasenje, slavi se od vremena prvih apostola.

U pravoslavnim hrišćanskim crkvama na Vaskrs se otvaraju Carske dveri na oltaru, čime se simbolično ukazuje da je Isus svojim vaskrsenjem pobijedio tamu i smrt i otvorio rajska vrata i put spasenja čitavom ljudskom rodu.

Prema hrišćanskim jevanđeljima, događaj se zbio na grobu Hristovom, a radosnu vijest je ženama mironosicama, "Mariji Magdaleni i drugoj Mariji", saopštio anđeo blagovjesnik Gavrilo.

Tajna večera

Hristovom vaskrsenju prethodili su Veliki četvrtak i Veliki petak, odnosno Tajna večera, izdaja i stradanje Hristovo.

Tajna večera odigrala se na Veliki četvrtak, a na njoj se Hrist oprostio od svojih učenika i predao im Svetu tajnu pričešća. Gospod je uzeo hljeb, blagoslovio ga i podijelio apostolima, rekavši: "Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje." i…

 "Pijte iz nje svi; Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se proliva za mnoge radi otpuštenja grijehova".

Te večeri Hrist je svojim učenicima oprao noge, naučio ih prvosvešteničkoj molitvi i podučio ih ljubavi i praštanju. Te noći je predvidio i da će on stradati, da će ga jedan od njih izdati i da će ga se jedan od njih odreći.

Kao što je Isus Hrist prorekao na Tajnoj večeri, u Getsimanskom vrtu poljupcem svog prijatelja Jude bio je izdat i predat Rimljanima. Prije petka ujutro, apostol Petar se, u strahu da i njega ne zatvore i kazne, tri puta odrekao svog Gospoda. Shvativši u trenutku šta je uradio, sveti Petar se odmah pokajao u gorkom plaču. Izdajnik Juda, koji je, iako sljedbenik Isusa, svog duhovnog oca izdao za 30 srebrnika, kada je saznao da je Isus Hrist osuđen na smrt, mučen grižom savjesti - objesio se.

Stradanje Hristovo

Veliki petak je najtužniji dan hrišćanstva, dan kada je Isus osuđen i razapet na Golgoti, gdje je i umro. Na taj dan je, po vjerovanju, Isus Hrist odveden iz kuće prvosveštenika Kajafe kod rimskog prokuratora Pontija Pilata, koji ga je osudio da bude razapet na krstu.

Pontije Pilat ponudio je jevrejskom narodu da im pusti jednog zatvorenika, kao što je to bio običaj pred Pashu, sveti jevrejski praznik. Narod je izabrao oslobođenje razbojnika i buntovnika Varave, a za Hrista je povikao skoro uglas: "Raspni ga! Raspni ga!" i tako mu odredio sudbinu.

U noći između Velikog četvrtka i Velikog petka, stanovnici Judeje su Isusa Hrista bičevali. Krvavo mučenje sutradan su nastavili i Rimljani, a Pilat je sve to mirno gledao sa svoje terase. Sa željom da Isusa potpuno ponize i ismiju njegovo zvanje prorokovanog judejskog cara, rimski vojnici su mu obukli skerletnu odoru (jer skerletna boja bila boja careva i niko nije smio da je nosi na sebi). Skakali su i igrali oko njega smijući se "judejskom caru", a na glavu su mu stavili vijenac od trnja, kao svojevrsnu krunu.

Vojnici su ulicama Jerusalima vukli Isusa, tukli ga i rugali mu se, stavljali mu na rame veliki drveni krst, na kojem će biti razapet i vodili ga Ulicom bola, zajedno sa dva razbojnika koja će podvrgnuti istoj kazni, na brdo van grada, Golgotu.

Na Golgoti su vojnici razapeli Hrista na krst, nabijajući mu metalne klinove u dlanove i potkoljenice. Sa lijeve i desne strane postavili su još po jedan krst sa dva razbojnika.

Umjesto vode dali su mu da pije sirće, a i u tim trenucima, Isus Hrist je rekao: "Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine".

Nakon što je izdahnuo, rimski vojnik mu je kopljem probio rebra u predjelu jetre, da bi se uvjerili da je mrtav. Vojnici su po Pilatovoj naredbi dopustili Isusovim sljedbenicima i prijateljima da skinu njegovo tijelo sa krsta.

Hristovi prijatelji skinuli su tijelo i položili ga u grob izdubljen u stijeni. Na vrata groba položili su težak kamen, a rimski vojnici su ostali da stražare oko groba, bojeći se da bi hrišćani mogli da odnesu tijelo. Bilo je to u petak uveče uoči velikog jevrejskog praznika Pashe.

Vaskrsenje

Trećeg dana od smrti, u nedjelju, prema Novom zavjetu, Hristos je vaskrsao, kako je i navijestio. Izašao je iz groba, ne odvalivši kamen i bio je nevidljiv za stražu. Od tog momenta vojnici, iako to nisu znali, čuvali su prazan grob.

Odjednom se desio snažan zemljotres, a sa neba je sišao anđeo gospodnji. On je odvalio kamen sa ulaza u grob Hristov i sjeo je na njega. Vojnike je obuzeo strah, pa su se razbježali.

Vaskrslog Hrista prve su vidjele Marija Magdalena i još jedna sljedbenica, a poslije toga se ukazao i dvojici njegovih učenika. Naime, čim se završio subotnji mir, Marija Magdalena i ostale žene - mironosnice, pošle su ka grobu Isusa Hrista, a kada su vidjele da je kamen odvaljen sa groba, uspaničile su se. Međutim, ubrzo su vidjele anđela ozarenog svjetlom kako sjedi na kamenu koji im je rekao da je Isus vaskrsao. U strahu su prvo pobjegle od groba, a zatim sa velikom radošću pošle da saopšte Hristovim učenicima radosnu vijest. S obzirom na to da nisu odmah povjerovali u to, Petar i Jovan su se uputili ka grobu Hristovom. Za njima je došla i Marija Magdalena, koja je tu ugledala Isusa Hrista kako stoji, ali od velike tuge, suza i od uvjerenja da mrtvi ne vaskrsavaju, ona nije prepoznala Gospoda.

Isus Hrist joj je, ukazujući joj na svetu i veliku tajnu vaskrsenja rekao: "Ne dotiči se mene, jer ja još nisam uzišao k ocu svojemu; nego idi k braći mojoj i kaži im: uzlazim k ocu mojemu i k ocu vašemu, i k Bogu mojemu i Bogu vašemu".

Onda je Marija Magdalena pohitala ka njegovim učenicima sa viješću o tome, da je vidjela Gospoda, i o tome, što joj je on rekao. To je bilo prvo javljanje Hrista poslije vaskrsenja.

Spasenje svijeta

Prema hrišćanskom vjerovanju Isus je došao svojom smrću i vaskrsenjem da spasi čitav svijet. Na krstu je umro da bi sve ljude otkupio od grijeha, a hrišćanska vjera se temelji upravo na vaskrsenju Isusa Hrista. Svojom smrću, prema hrišćanskom vjerovanju, Isus je otkupio grijehe ljudi, a svojim vaskrsenjem je raskinuo lance smrti, čime je život pobijedio smrt.

- U ranoj crkvi, praznovanje Vaskrsa bilo je vezano za služenje evharistije u nedjeljne dane. Prema opisu Djela apostolskih, hrišćani su se sabirali radi lomljenja hljeba u prvi dan sedmice, koji prema našem računanju, odgovara nedjelji. U to vrijeme nedjelja je bila običan radni dan. Stoga, nedjelja i prema hrišćanskom poimanju sedmice, čini osmi ili prvi dan nedjelje. Ovaj osmi dan, prirodni je nastavak sedmog dana u koji je Bog počinuo od djela svojih - objašnjavaju sveštenici i teolozi.

Prema njihovim riječima, nešto kasnije se javlja potreba za praznovanjem Vaskrsa na godišnjem nivou.

- Osim veze sa nedjeljom, Pasha je vezana i za određeno godišnje doba, uvijek se praznuje u proljeće. Ovo godišnje doba je svjedočanstvo sile riječi Božije prilikom stvaranja svijeta. Mojsije opisuje početak stvaranja upravo u stanju proljeća, kada vegetacija buja i životinjski svijet se razmnožava. Zato je i Gospod vaskrsao u to godišnje doba, pokazujući time da je on tvorac svijeta. Zbog toga datum Pashe ne smije pasti prije proljećne ravnodnevnice, koja se uzima kao početak prvog stvaranja - naglašavaju sveštenici.

Dodaju da je sljedeći događaj koji utiče na datum praznovanja izlazak judejskog naroda iz Egipta.

- Ovaj događaj je za crkvu bio prednajava tajne vaskrsenja. Oslobođenje od ropstva, prolazak kroz Crveno more, pobjeda nad faraonom i ulazak u Obećanu zemlju, najavljuju i otkrivaju događaj vaskrsenja. Klanje pashalnog jagnjeta, čijom krvlju su Judeji kropili dovratnike i prozore svojih kuća, čime su izbjegli smrt prvenaca, samo slika jagnjeta Božijeg čijom krvlju imamo izbavljenje. Pobjeda nad faraonom najavljuje Hristovu pobjedu nad satanom, a prelazak kroz more - Svetu tajnu krštenja. Pošto je slika prethodila stvarnosti, Vaskrs se uvijek praznuje poslije judejske Pashe - pojašnjavaju sveštenici.

Hristos je prvina crkve! Njegovo tijelo je prvi prinos ocu i zalog našeg vaskrsenja. Svojim stradanjem, bolom i patnjom, Isus Hrist je preuzeo grijehe svijeta. Vaskrsenjem je potvrdio svoju božansku prirodu i oproštaj dat svijetu.

Tama

Tog tužnog petka, u trenutku kad je Isus u mukama umro na krstu i svoj duh predao Gospodu i priroda se pobunila nad nepravdom.

Nad zemljom je zavladala tama, zemlja se zatresla, stijene su počele da pucaju i mrak je, usljed pomračenja sunca, zavladao zemljom. Shvatajući poruku same prirode kapetan koji je stražario kod krsta je uzviknuo: "Taj je čovjek zaista bio pravednik". Tako su se obistinile Hristove riječi da će i kamenje progovoriti u trenutku njegove smrti.

Apostol Pavle apostol pavle

Riječi apostola Pavla, koji nije bio savremenik Hristov, ali kome se, prema predanju, Spasitelj javio na putu za Damask, zapisane su u njegovim apostolskim djelima i objašnjavaju da je suština hrišćanstva u vjeri u pobjedu života nad smrću.

- Ako Hristos ne vaskrse prazna je propovijed naša i prazna je vjera naša - kaže apostol Pavle.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.