Učenici bježali iz zatvora

VIŠEGRAD - Te 1961. godine područno odjeljenje osnovne škole iz Dobruna kod Višegrada u selu Veletovu imalo je pedesetak učenika. Nastava se, u kamenoj građevini sa dvije velike učionice, odvijala u dva kombinovana odjeljenja sastavljena od prvog i trećeg i drugog i četvrtog razreda.

U školu, koja je tada imala i biblioteku i đačku kuhinju, išli su učenici iz sela Stoca, Bijele, Čengića, Crnčića i Tetrebice. Neki su pješačili i po pet-šest kilometara da bi "stizali do znanja", kako su im govorili stariji.

Upamćeno je da siromašak Anđelko Tasić iz Bijele nije htio da da u školu kćerku Radu, pa je zato, da ne bi plaćao globu, morao odležati i u zatvoru.

Slava Mikavica iz Bijelog Brda se rado i danas sjeća školskih dana provedenih u ovoj školi izgrađenoj na najboljem mjestu u Veletovu.

- Naša učiteljica Ruža Serdar, kao i drugi učitelji u školama, primjenjivali su, što bi se danas reklo, posebne vaspitno-obrazovne mjere prema učenicima koji nisu učili ili su bili nemirni. Učenicima je najdrastičnija bila ta koja se zvala "ostajanje u zatvoru" - priča Mikavica.

Ostati u zatvoru značilo je da učiteljica učenika koji nije napisao domaću zadaću ili je načinio neki nestašluk u učionici ili za vrijeme školskog odmora        kazni tako što ga, kad ostali đaci odu kući, ostavi da sjedi još sat i više na svom mjestu.

- Dešavalo se često da učiteljica zaboravi na svog "kažnjenika" pa nesrećnik sate provede sam u učionici. Meni se to jednom dogodilo pa sam otvorila prozor, iskočila i tako "pobjegla iz zatvora". Imala sam tada osam godina - kaže Slava.

Ovaj đački ispad se nije završio samo na tome jer je zbog njene nediscipline u školu pozvan otac Miladin, koji je obećao da će učiniti sve da se ovakav slučaj više ne ponovi.

Starina Vidoje Stanojčić se prisjeća da su postojale i druge mjere kažnjavanja "slabih đaka", onih koji nisu, dok su čuvali goveda ili ovce, naučili zadatu lekciju.

- Učitelji bi u to vrijeme učenika koji je nešto skrivio natjerali da sa časa ode u šumu, odsiječe drenov prut, oguli sa njega koru i donese učiteljici. Onda bi "kažnjenik" ispružio dlanove obje ruke, a učitelj je prutom mlatio po njima dok su učeniku vrcale suze iz očiju - priča Vidoje, uvlačeći ruke u džepove pantalona kao da ga sad neko nagoni da ih pruži za šibanje.

Škola u Veletovu zamandaljena je devedesetih godina prošlog vijeka jer nije bilo više učenika. Na đačke uspomene u njoj podsjećaju još drvene skamije i iskrzana školska tabla.

Fiskultura kao kazna

Poslije Ruže Serdar u školu u Veletovu došao je učitelj Aziz Tabaković. On je ublažio disciplinske mjere prema učenicima, a neposlušni su za kaznu morali da izađu ispred klupa i "rade fiskulturu" tako što bi sa raširenim rukama pravili toliko čučnjeva koliko je učitelj zahtijevao.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.