U trebinjskom selu Strujići Marina jedino dijete

TREBINjE - Osmogodišnja Marina Marić svekolika je mladost trebinjskog sela Strujići.

Strujići su na ulasku u Popovo polje iz Ljubinja gdje stari i runi se stara školska zgrada kao nijemi svjedok davnih i živahnijih vremena.

Ni olovka danas tu ne treba - nikom osim Marini! A i njoj rijetko, jer ljetnji je raspust, pa tek da se podsjeti na slova što ih je naučila u Ljubinju gdje se školuje. Ljubinje joj je dva puta bliže od Trebinja. Dvije školske godine putovala je svakodnevno po 15 kilometara do nje. Sad, u julu, jedino dijete u Strujićima gleda kako onim istim putem "M-6" samo u suprotnom smjeru, kroz njeno selo prema moru, jezde mnoge, bolje stojeće porodice u modernim automobilima, velikom brzinom...

I nju od Jadrana dijeli tek nekoliko kraških brda, ali priznaje, tamo nikad nije bila...

- Tamo je skupo, mi za to para nemamo... Tata Mirko radi u preduzeću "Popovo polje" u Dubljanima, mama Borislavka je domaćica. Zato ljetujem tu gdje i zimujem, kod kuće - i nije mi dosadno. Imam mačku Nonu, psa Igu, lutku Barbiku i lutka Ćelavka! Pa još kad u selo, kod svoje bake, dođu na ljetovanje moje drugarice Jelena, Milica i Jovana Ilić bude baš zanimljivo. Po cio dan se igramo! Odvezu nas nekad i do kanala Trebišnjice kod sela Orašja, pa se kupamo. Naučila sam da plivam... - priča Marina.

Kad joj drugarice odu, Marina pješači kilometar i po do sela Dola, da se igra sa trinaestogodišnjom Draganom Hamović, s kojom skupa putuje do škole u Ljubinju. Ili svrati kod neke od baka u Strujićima i usput im ponešto pomogne.

- Sve su mi drage: Smiljka Ilić, Sava i Radojka Boro, Jelena Vulić i Kosa Kulaš... Kao da su baš moje bake - kaže djevojčica.

A tek ona njima. Srećne su, vele, što u selu ima makar i jedno dijete jer mnoga sela oko Popovog polja nemaju nijedno.

A, selo bez djeteta je, dodaće, kao kuća bez svjetla!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.