U školskim klupama poslije pola vijeka

BERKOVIĆI - Prva berkovićka poslijeratna generacija, rođena poslije Drugog svjetskog rata proslavila je jubilarnih 50 godina mature.

Generacija koja je rođena i odrasla u miru, 1946. godište, poneko i stariji, sjela je u školske klupe i poslije odavanja pošte minutom ćutanja profesorima i školskim drugovima uslijedila je prozivka.

Od nekadašnja 23 učenika, njih 14 odazvalo se na prozivku iz starog požutjelog dnevnika i opravdalo izostanke ostalih kolega, osim jednoga koji je umro devedesetih godina prošlog vijeka.

Proslavi jubileja prisustvovala su i dvojica njihovih nastavnika, osamdesetogodišnji Miroslav Kundačina i Radoslav Biberdžić, koji su pored direktora OŠ "Njegoš" Slavka Novakovića i načelnika opštine Berkovići Ranka Lučića pozdravili jubilarnu generaciju.

- Ponosni smo što ovaj kraj ima toliko kvalitetne kadrove zahvaljujući ovoj školi - rekao je Kundačina i pozdravio njihovo prvo okupljanje od davne 1961. godine, kada su završili i napustili školu.

Okupljeni učenici prisjećali su se školskih dana kada su seoskim putevima i kozjim stazama ranom zorom grabili da se što prije "dokopaju" puta i stignu u školu prije nego što se oglasi veliko ručno zvono.

- U ručno izrađenim torbacima od svinjske ili goveđe kože, zajedno sa pokojom knjigom, parčetom slanine ili sira, nalazila se domaća zadaća ispisana na tabli, nekakvom kredom koja bi se obrisala dok bismo došli u školu - rekao je Nikola Baćević i dodao da se zadaća pisala uveče na ognjištu uz svjetlost vatre ili fenjera kojeg nije svako imao.

Tadašnjeg teškog života i nemaštine, kada su mnogi bili bosi, skromno obučeni i radovali se toploj školskoj učionici sa skromnim inventarom prisjeća se Vidak Duka, kao i jednog časa geografije, kada ga je Kundačina prozvao da odgovara.

- Nisam tada bio naučio, nisam imao ni knjige, čitao sam sa karte, zamuckivao a, u stvari, krio sam bose noge ispod katedre. Vi ste tada učinili jedan pedagoški gest. Stali ste ispred mene i rekli "Glavu gore, nije sramota nemati, sramota je ne znati". Ja sam na tom času naučio šta znači "glavu gore" i koja su najveća jezera Afrike, pa se i danas sjećam toga - rekao je Duka, zahvaljujući profesoru Kundačini na tim riječima i nabrajajući afrička jezera.

Prva ekskurzija

Generacija se prisjećala i svoje prve ekskurzije. I nekako obučeni, ali neprikladne obuće za grad. Većina u opancima oputašima, a ostali u otučenim cipelama, većim za dva broja, pa često posrću. Prisjećali su se vožnje "ćirom", parobrodom, paštete i bijelog hljeba, susreta sa strujom i sijalicama, a posebno je bio zanimljiv vodokotlić o kojem se i danas priče pričaju…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.