Tozina kafana nikla iz pepela

TREBINjE - Kada je Svetozar Hamović, stoodstotni invalid, na Preobraženje uveče vidio svoju radnju u plamenu, za njega se cijeli svijet srušio.

Ono što je mukotrpno radio i sticao godinama plameni jezici su obavijali, a sve što je unutra imao pretvorilo se u pepeo. Upravo u tom trenutku počinje priča o ljudskoj humanosti koja je ipak ostala i opstala.

Valjda nema ni Trebinjca ni Ljubinjca koji nisu čuli za skromni ugostiteljski objekat smješten u mlakom hladu bijele murve u selu Do, na magistralnom putu Trebinje - Ljubinje.

Za šankom Svetozar Hamović - Toza, čovjek koga po dobru zna cijelo Popovo polje, i Srbi i Hrvati. A sam Toza (48) nastradao je kao dječak prilikom žestokog pada s konja u punom trku, polomivši kukove, poslije čega je morao ugraditi obje proteze u beogradskoj Banjici.

Kada su svi bili ubijeđeni da će sedmo, najmlađe dijete Ilije i Dragice Hamović iz Dola ostati zauvijek prikovano za postelju, on se uspravio... Ispravio se i krenuo kroz život baš onom snagom koju imaju takvi ljudi kojima ga sudbina, u trenutku, nije zamalo oduzela i koji, bolje od drugih, shvataju njegovu vrijednost i ljepotu. Ni onoga konja nikad nije zamrzio, ni o njemu kazao ružnu riječ.

- E, sad je lakše... Mnogo lakše u odnosu na poratne godine, kad ovdje još ne bijaše struje. Onda bih se svake večeri starom "zastavom" odvezao do prijatelja u Ljubinju, nasuo vodu u zamrzivač, a zorom bih ovdje dovezao 15 kilograma leda, presuo škip, pa pivo u taj led. Ovdje je ljeti pravo usijanje, temperatura skoči na 35 stepeni, a umorni gost hoće hladno pivo, ne brinu ga ekonomski problemi tvoga kraja i tvoje nevolje. Za gosta se moraš potruditi, njega zanima samo rashlađeno piće. Sad je, rekoh, sve lakše. Vozim "pasat karavan", doveo sam vodu odozgo iz sela, struje ima, zamrzivač radi ma, gospodski u odnosu na ono doba - kaže Toza.

Koješta se, dakle, promijenilo u kafani "Kod Toze", u jedinoj hercegovačkoj kafani gdje sve radi i o svemu brine teški invalid. Samo Tozin polet je ostao isti.

Kada se sve ovo zna onda nije ni čudo što su brojne komšije i prijatelji iz cijelog Popovog polja odlučili da pokrenu akciju i pomognu Hamoviću. Rečeno - učinjeno. Umjesto zgarišta, poslije nekoliko dana izrastao je pravi veliki objekat. I nema toga ko nije pomogao, neko je dotjerao pijesak, neko elemente, neko građu. Neki su zidali, neki malterisali, a neki su kupili stolove, stolice....

- Još se iz zgarišta dimilo kada su se ljudi okupili na mobu i svim srcem krenuli da pomognu našem Tozi. A ni kašika u radnji nije bila ostala. Prvi dan su urađeni temelji, drugi dan zidano, a onda ploča i sve ostalo. Upravo je nevjerovatan elan ovih ljudi, volja kojom su pokazali da humanost i opredijeljenost da se čine dobra djela opstaju bez obzira na sve - kaže Manojlo Ćuk iz Veličana.

Tako je Obrenija Drapić iz Trebinja, takođe ugostitelj, između ostalog, kupila pet stolova i 20 stolica, Milan Pupić iz Ljubinja takođe je pomogao u opremanju kafane, Građevinska firma "Građevinar" iz Ljubinja besplatno je uradila vanjsku fasadu. Pomoć je obećao i načelnik opštine Trebinje Dobroslav Ćuk. Sve u svemu, 110 humanih ljudi svih nacionalnosti našlo se na spisku Svetozara Toze Hamovića... A on skromno, srećan što je ponovo otvorio vrata svoje radnje, kaže, onako iskreno hercegovački: "Hvala svima i u dobru im se vraćalo".

Jedini imao automobil

Nema osobe ni bića u Orašju, Strujićima, Dolu, Dodanovićima, Kotezima i Prhinju kome nije i ne bi pomogao. Jer Toza, iako teški invalid, jedini je godinama imao i vozio automobil "pa katkad u ponoć vozi bolesno čeljade u Trebinje ljekaru, a katkad bolesnom teletu iz Ljubinja dovozi veterinara".

Malobrojnim komšijama iz šest sela pokupuje kućne potrepštine po gradu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.