Tka po sjećanju iz djetinjstva

Prijedor - Samouki majstor za izradu tkalačkih stanova Mladen Adamović iz Prijedora već petnaest godina izrađuje i restaurira ove starinske predmete, a u međuvremenu je naučio i da tka.

Neki će reći da je neprimjereno da se ovim poslom bavi jedan muškarac, ali ovaj muškarac od toga i te kako dobro zarađuje.

- Prvi tkalački stan sam napravio po sjećanju iz sedme godine. Sjećam se da sam ušao u kuću svog ujaka i u sobi je bio montiran tkalački stan. U tu sobu djeci nije bilo pristupa, ali je mene ta slika fascinirala i po sjećanju na to sam napravio svoj prvi stan - rekao je Mladen koji danas izrađuje četiri vrste razboja.

Kada mu izrada razboja nije bila dovoljna i poželio je da i sam tka, išao je u najudaljenija sela da potraži "učitelja". Pokazalo se da je umjetnički zanat, koji su generacijama naše bake čuvale i prenosile na svoje unuke, ugašen još šezdesetih ili sedamdesetih godina. Pravih majstora tkanja danas skoro da i nema.

- Došao sam do literature sa Fakulteta umjetnosti u Banjaluci i primenjenih umetnosti u Beogradu, posebno knjiga poznate profesorke Marije Nikolić, i trud mi se isplatio. Smatram da sam sa svojom porodicom uspio da oživimo taj stari umjetnički zanat, da ga vratimo u punom sjaju i očuvamo i za buduće generacije - rekao je Adamović.

Nedavno je u starom dijelu grada otvorio tkalačku radionicu "Etnoart", gdje prodaje razboje, tkane proizvode, narodne nošnje, torbe, ćilime, kućni tekstil i druge rukotvorine.

Adamović se nudi i da sa drugima podijeli svoje znanje o tkanju.

- Nakupilo se dosta znanja i bilo je vrijeme da poznavanje  tkalačkog zanata izađe iz okvira naše kuće. Onaj koji želi da nauči da tka, može slobodno da dođe ovdje i ta obuka će biti potpuno besplatna. Jedini trošak će biti potrošeni materijal, a sve ostalo će biti naš doprinos da se ovaj zanat održi na ovim prostorima - rekao je Adamović.

Cijene proizvoda izloženih u njegovoj radnji su od nekoliko maraka, do 150 ili 200 KM, koliko košta tkana narodna nošnja, ili najviše 800 KM, koliko koštaju starinski tkani ćilimi.

- Materijale kupujem na Zlatiboru, u Sirogojnu kupujem bojenu vunu, a pamuk nabavljam ovde i uvezen je sa Tajlanda. Ostalo je sve rad mojih ruku - ispričao je Adamović.

Spoj

Značaj radionice kao što je ona koju su otvorili Adamovići u tome je što svime što nude spajaju istoriju i budućnost, smatra Mladen. Cilj im je ne samo da sačuvaju tradicionalni vez, šare i izradu tkanih predmeta, već i da kreiraju i istkaju nove proizvode koji će trajati i idućih 50 godina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.