Težak život Milana Grubana iz Orlovaca kod Prijedora

PRIJEDOR - Milana Grubana (45) iz Orlovaca život nije mazio. Doskora je kaže radio, doduše za nadnicu na njivama, sjekao živice i kopao rake jer mu je groblje u blizini kuće. Nije imao stalnog zaposlenja, ali je ipak imao sredstava za život sve dok prije dva mjeseca nije završio u bolnici.

- Sad sam obolio i nemam od čega da živim. Prijatelji su me molili da idem kod ljekara, ali ja nisam htio i govorio sam im da će me slabost proći. Međutim, dobio sam  tešku upalu pluća i tromb na nozi, a voda je krenula i do srca, tako da sam jedva preživio. Već se dva mjeseca oporavljam, ali teško dišem i nemam snage da bilo šta radim - priča Milan.

Iako ima majku i sestre u Hrvatskoj i oca u Prijedoru koji se ponovo oženio, Milan kaže da su mu u najtežim trenucima pomogla dva prijatelja i komšije, Zdravko Radivojac  i Zoran Stojnić. Uz njihovu pomoć je dobio prozore na staroj kući gdje živi, šporet, tepih,  ležaj  i sto i stolice tako da se iz bolnice vratio u uređenu kuću.

- Zahvalan sam im do neba, jer su mi pritekli u pomoć kad mi je bilo najteže. Oni su išli po uputnice, po lijekove, sada mi donose voće i hranu, a mojoj radosti nije bilo kraja kada sam vidio kako su mi uredili kuću dok sam bio u bolnici - priča Milan.

Dodaje da je Radivojca 1995. godine izvukao iz nekog jarka na ratištu kod Gradačca kad je bio ranjen, nosio ga kako bi mu ljekari pružili pomoć. Sada im je prijateljstvo još jednom bilo na iskušenju.

Borac

Do odlaska u vojsku 1982. godine radio je u Sloveniji, u fabrici "Rog" gdje je imao solidna primanja. Kad je trebalo da se ženi, došao rat i prekinuo sve Milanove snove.

Milan se ipak nada da će uspjeti da povrati snagu i da nastavi da radi ono šo je dosad i radio. Kao borac prve kategorije, nada se da će moći da ostvari neko svoje pravo i bilo kakva primanja po tom osnovu, kada dobije potrebne dokumente.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.