Teodora, Marko i Anja čekaju paketiće za lakši život

Banjaluka - Djeca oboljela od dijabetesa su kao i sva ostala djeca, igraju se, smiju, gledaju crtane filmove, idu u školu, pišu domaće zadatke, ali njihovo djetinjstvo nije bezbrižno, jer svakoga dana prvo moraju da izmjere šećer u krvi i prime injekciju insulina, zbog čega su im neophodne insulinske pumpe.

Poklon za praznike

Od ove bolesti, za koju se često zna reći da je bolest koja nikada “ne spava”, u Srpskoj boluje oko 300 djece do 18 godina, a insulinske pumpe ima njih samo dvadesetak.

Dvanaestogodišnjoj Teodori Lučić iz Foče ovih dana ne silazi osmijeh sa lica, jer su je ljekari iz Banjaluke obavijestili da će zahvaljujući humanitarnoj akciji “S ljubavlju hrabrim srcima”, koja se održava pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Srpske, dobiti insulinsku pumpu, koju ranije nije imala.

- Doktorica Gordana Bukara-Radujković me pozvala i rekla da ću dobiti pumpu, zahvaljujući kojoj ću moći da jedem više nego do sada, i koja će mi dosta olakšati život - priča Teodora.

Ona kaže da će joj insulinska pumpa biti i jedan od  najljepših poklona za praznike.

- Hvala puno predsjedniku RS koji nas ne zaboravlja i svim ljudima koji učestvuju u ovoj humanitarnoj akciji - istakla je Teodora.

Bol u stomaku, mučnina i malaksalost bili su samo neki od simptoma prije nego što je detaljnim pregledima kod Teodore ustanovljeno da ima dijabetes tipa jedan. Tada je imala deset godina. Ona je u međuvremenu promijenila način života, ali je ništa nije spriječilo da i dalje bude jedan od najboljih đaka u razredu i da joj svaka nauka ide od ruke. Kaže da sa dijabetesom danas lako izlazi na kraj.

- U početku mi je nivo šećera bio 19, poslije se to saniralo lijekovima. Svaka tri mjeseca radim nalaze, koji su zasad dobri, i svake godine radim godišnji nalaz. Bolest me nimalo ne usporava, osjećam se kao i svi ostali ljudi, sve teče normalno, odličan sam učenik, idem na folklor, na školske sekcije - priča Teodora.

Dodaje da je roditelji i baka paze, ali da se i ona sama čuva kako bi dijabetes bio pod kontrolom. Čuvaju je i školski drugari.

Osim Teodore, kojoj će dobijanje insulinske pumpe najviše usrećiti, zadovoljni su i srećni i njeni najbliži koji se brinu o njoj.

- Teodora jede i posebnu vrstu hrane, pazimo je i pazi se i sama. Mnogo smo srećni što će dobiti insulinsku pumpu, jer je nismo mogli nabaviti s obzirom na to da je mnogo skupa - kaže Teodorina baka Mila Lučić.

Život sa bolešću

Banjalučanka Daliborka Ignjatić, čiji četvorogodišnji sin Marko boluje od dijabetesa tipa jedan, nekada mora da moli sina  koji plače da bi primio insulin, jer se plaši injekcija.

- Njegov strah je i moj strah, jer je on moj život, zbog čega sam zahvalna svim dobrim ljudima koji će mu pomoći da dobije insulinsku pumpu. Šećer mu neprestano varira, zbog čega obavezno mora da dobija insulin ujutro i dnevno po potrebi - kaže kroz suze Daliborka.

Marko jeste razuman i poslušan dječak, ističe ona, ali je još mali, zbog čega mu je nekada veoma teško objasniti zašto ne smije nešto da jede i kako treba da se ponaša.

- Svako jutro ustajemo u osam časova. Marko uzima insulin, zatim doručkuje. Uvijek ima određeno vrijeme kada će da jede i koliko, i toga se strogo mora pridržavati - dodaje Daliborka dok se Marko stidljivo krije iza njenih leđa.

Naglašava da joj je veoma važno da njen sin dobije insulinsku pumpicu, uz koju će moći normalno da odrasta.

- Da, dobiću pumpicu - uzviknuo je Marko, koji je zatim krijući pogled i nešto tišim glasom rekao da je srećan zbog toga jer ne voli, kako kaže, “boce”.

Osmijehom bolesti prkosi i Anja Vuković iz Trebinja, koja ide u drugi razred trebinjske Srednje tehničke i srednje stručne škole - smjer kuvar, izlazi u grad sa drugaricama, vozi bicikl.

- Prije tri godine sam dobila dijabetes. Trebalo mi je vremena da se priviknem na novonastalu situaciju, ali sada je sve u redu. Nabavkom pumpice biće sve mnogo lakše, i kretanje i život. Četiri puta dnevno dobijam insulin, a šest puta dnevno mjerim nivo šećera u krvi - kaže Anja.

I njen otac je prije tri godine dobio dijabetes. Uspješno se bore sa ovom bolešću, a olakšavajuća okolnost je, kako pričaju, to što su svi kuvari.

Sa dijabetesom je lako, samo pitaj kako, kaže dvanaestogodišnja Danijela Brkljač iz Doboja, koja sa ovom bolešću živi već deset godina.

- Imala sam 22 mjeseca kada sam oboljela od dijabetesa. Primam četiri doze i više insulina dnevno, dok oko sedam puta dnevno mjerim nivo šećera u krvi. Sa insulinskom pumpom, koju imam dva mjeseca, malo je lakše, objasnila je Danijela.

Pumpa je sada, kako kaže, sama na sebe preuzela odgovornost.

- Kada jedem kažem pumpi koliko sam ugljenih hidrata pojela, tako ona odredi koliko mi treba jedinica i da mi insulin - priča Danijela.

Dijabetes je, prema njenim riječima, postao sastavni dio nje.

- Živim normalno i ne vidim nikakvu razliku između mojih vršnjaka i mene - rekla je Danijela i dodala da  ima srećno djetinjstvo.

Ona je odličan učenik sedmog razreda, ali i aktivan sportista, jer već nekoliko godina trenira odbojku.

Danijelin otac Duško priča da im je prije deset godina, kada je njihovoj djevojčici dijagnostifikovan dijabetes, bilo teško, jer su bili suočeni sa bolešću o kojoj nisu znali ništa. Međutim, danas dijabetes ne zovu bolešću, već stanjem organizma koje postoji zbog nedostatka insulina.

Kad saznate da vam dijete boluje, priča Duško, onda se koncept života promijeni za 180 stepeni. Kada su nam rekli da Danijela ima dijabetes, nije bilo lako. Bili smo prepušteni sami sebi, ali nauči se sve. Roditelj čije dijete boluje od dijabetesa je aktivan, ne 24, već 25 časova dnevno.

- Sve se nauči. I određivanje doze insulina i praćenje vrijednosti glikemije. Uvijek smo nastojali da naša djevojčica živi kao i sva druga djeca i da se bavi svime što voli - ističe on.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik organizovaće u srijedu, 26. decembra, treće donatorsko veče “S ljubavlju hrabrim srcima”, a ljudi dobre volje i humanisti udruženim snagama sakupljaju pomoć djeci Republike Srpske oboljeloj od dijabetesa melitusa tipa jedan.

- Želja predsjednika RS je da na ovaj način udruženim snagama olakšamo život  i  pridružimo se u borbi za srećnije  djetinjstvo  djece  oboljele od dijabetesa melitusa  tipa 1, jer  oko 300 mališana u Srpskoj vodi bitku  sa ovom bolešću. Zadovoljni smo odzivom dobrih ljudi na donatorsko veče, jer to je  potvrda  da u RS ima sluha za probleme onih kojima je potreba pomoć cijele zajednice - rekla je savjetnik za socijalna pitanja u Kabinetu predsjednika RS Dijana Gajić.

Humanost

Od početka akcije “S ljubavlju hrabrim srcima”, koja se održava pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Srpske i čiji prihod je namijenjen za djecu Republike Srpske oboljelu od dijabetesa, humanisti svakodnevno šalju donacije.

Pozivom na broj 1432 darujete 1 KM za bezbrižnije djetinjstvo 300 mališana oboljelih od dijabetesa u Srpskoj. Donacije možete uplatiti na žiro-račun Udruženja “Odrasli za djecu” 555-007-01216523-22 Nova banka AD Banjaluka. Humanisti svakodnevno šalju donacije, a novac su do sada uplatila mnogobrojna preduzeća, opštine, ustanove, udruženja, banke i pojedinci.

Na “Fejsbuku” je otvorena stranica “Odrasli za djecu” na kojoj se nalaze informacije o humanitarnoj akciji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.