Tajne brda Okolišta

VIŠEGRAD - Brdo Okolišta kod Višegrada, smješteno na desnoj obali Drine, poznato je po starom putu, džadi, koja je preko njega vodila na planinu Sjemeć i dalje za Rogaticu.

Na Okolištima je Jevrejsko groblje na kome je sahranjena Loti Celermajer, Lotika poznati lik iz romana Ive Andrića "Na Drini ćuprija".

Ali brdo Okolišta poznato je i po tome što se u njegovom podnožju, na mjestu današnjeg Doma zdravlja, pred Drugi svjetski rat nalazila Fabrika za proizvodnju oružja "Vistad", vlasništvo valjevskog industrijalca Nikole Stankovića.

U toj Fabrici proizvodile su se mine za minobacače, upaljači i artificije, a kako neki kažu i ručne i avionske bombe.

Brdo Okolišta krije i još neistražene tajne četiri tunela, koja su, dok je "Vistad" radio, izbušena u njegovoj utrobi, a danas se u njih može zaviriti samo kroz metalne rešetke.

Od 1939. do 1941. godine u ovoj fabrici je radio sada osamdesetosmogodišnji Milovan Jevđić iz višegradskog naselja Gornje Šeganje.

- Preko veze sam se zaposlio u ovoj firmi vlasnika Nikole Stankovića koja je prema tadašnjim pričama imala više od 4.000 radnika koji su radili u tri smjene. Radio sam na mašini za proizvodnju kapica za ručne bombe "kragujevke" - priča Milovan.

I on se sjeća tunela u Okolištima od kojih su tri "polazila" iz fabričkog kruga. Milovan nije u njih ulazio, tamo su išli najpovjerljiviji, ali zna da su se u četvrtom, na vrhu brda punile bombe u trotilnici. "Vistad" su 1941. godine preuzeli Nijemci, a poslije rata na tom mjestu je osnovano preduzeće "Partizan", kasnije "Metalac".

Na tunele su tada stavljene rešetke ali je jedan od njih osposobljen i očišćen da bi poslužio kao skrovište za građane u toku NATO bombardovanja Višegrada u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.

U Višegradu je teško naći čovjeka koji je istraživao unutrašnjost četiri tunela u brdu Okolišta. Iako u njima sigurno ništa nema niko se ne usuđuje da zaviri u njihovu unutrašnjost, niti za to postoji bilo kakva potreba.

Iznad "Vistada" je bila vila Nikole Stankovića, koja je poslije Drugog svjetskog rata konfiskovana i pretvorena u gradsku bolnicu.

Starac Milovan Jevđić priča da se dobro sjeća inženjera Stankovića za koga kaže da je za radnike bio "ko duša", da je jedini u gradu imao automobil ali da se često vozio u fijakeru.

"Zlatna koka"

Starina Milovan sa oduševljenjem ističe da je fabrika bila "zlatna koka" za radnike gdje su fizikalci dnevno zarađivali osam, a majstori 40 dinara.

- Isplata je bila svake sedmice na šalteru gdje su nam dijelili kesu para - smješka se Milovan.

Poređenja radi za sedam dinara se tada mogla kupiti vreća brašna.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.