Tablu i kredu zamijenio voćnjacima

LOPARE - Na obroncima Majevice stigao kukurijek, visibaba i jagorčevina, a lijeska je već izresala. To su sigurni pokazatelji da se bliži proljeće. Za vrijedne domaćine i "zvono" da je došlo vrijeme za radove u voćnjacima, dvorištima, pčelinjacima i na njivama.

Sudeći po poslovima u dvorištu nastavnika u penziji Nikole Radovanovića iz Priboja kod Lopara, ovi vjesnici proljeća poodavno su zazvonili, jer on uveliko uređuje zasad šljiva, orezuje voće, uređuje rastinje i cvijeće oko kuće i priprema se da uskoro otvori i pčelinje košnice.

- Posla uvijek ima, ali ne treba pretjerano i kampanjski raditi. Vrijedi dobro isplanirati šta bi trebalo da se uradi, a onda polako, svaki dan, obavljati posao za poslom. Tako nešto snaži čovjeka, ispunjava ga zadovoljstvom i čini ga srećnim - kaže Nikola Radovanović.

Njegov životni put skoro je istovjetan sa karijerama svih prosvjetnih radnika: školovanje, posao po dekretu, napredovanje u struci, zasnivanje porodice i povlačenje u penziju.

Nikola je poslije završene učiteljske škole u Tuzli bio učitelj u brojnim majevičkim selima, a poslije završetka studija matematike i fizike skrasio se u velikom kalesijskom selu Tojšići.

Bio je direktor škola u Priboju i u predgrađu Tuzle, a onda se ponovo dohvatio dnevnika, pa je predavao još i likovno vaspitanje i tehničko obrazovanje, a onda penzija. Supruga mu još radi u školi, ali mu pomaže u poslovima oko kuće.

Skoro da nema oblasti u kojoj se Radovanović nije ogledao. Bilježi dosta o svom kraju. Značajno je pomogao pisanje monografije pribojske škole, a sada vodi meteorološki dnevnik.

Zato smo i priču o Nikoli počeli s vjesnicima proljeća, jer je sve to zapisano u njegovim sveskama dnevne temperature, padavine, mrazevi, prvi cvjetovi, aktivnost ptica i divljači...

Nikola je najbolji primjer kako sa malo volje i truda može da se oplemeni život u trećem dobu i kako da mu se daju kvalitetni sadržaji.

Slikarstvo

Nevelika kuća na proplanku pored hrastove šume uređena je i opremljena sa ukusom. Na zidovima dosta Nikolinih grafika starih majevičkih kuća, slika zavičaja, manastira... Sve je rađeno tušem. Veli, svaku sliku radi po mjesec ili dva. Polako i strpljivo. Na kraju ispadne pravo umjetničko djelo.

- Čitam štampu, imam sada i internet i slikam. Preko dana sam u prirodi. Uredio sam male vodoskoke, fontane, mostove, staze i klupe za odmor - kaže Nikola.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.