Svjedok stradanja naroda Podrinja

FOČA - Budanjska crkva Svetog proroka Ilije u Miljevini uživa veliki ugled i poštovanje naroda u gornjem Podrinju. Ovu svetinju izgrađenu 1939. godine, osveštao je mitropolit sarajevski Petar Zimonjić, koji je stradao od ustaša, a Pravoslavna crkva ga je proglasila svetiteljem.

- Srećan sam što mi je pripala dužnost sveštenika baš ovdje, gdje se materijalno oskudijeva, ali duhovno veoma uzdiže - priča mladi sveštenik miljevinski Duško Lalović.

Sjećanje na gradnju ovog hrama ljubomorno čuvaju rijetki, stariji stanovnici Miljevine. Među njima je i penzionisani pukovnik i književnik Stojan Stanković, koji u svojoj knjizi "Priče iz Bosne" opisuje atmosferu koja je vladala prilikom izgradnje crkve.

- Seljaci su danima krčili hrastovu šumu i šikaru i tako pravili prilaz od raskršća Kaldrme, do temelja crkve. Gradnja je trajala dvije godine, a gradili su je neimari iz Užičke Požege i mještani. Kamen "milj" kao i vodu, dovlačili su volujskim kolima sa brda Katina voda, a jelovu građu čak sa planine Kapeš - piše u knjizi "Priče iz Bosne".

Stanković je tad bio dijete, ali je zapamtio imena ljudi, koji su ideju o gradnji bogomolje sproveli u djelo, pa se sjeća Janka Janjića, Vukana i Josifa Stankovića, Uroša Tomašćara, Veljka Zelovića, učitelja Jovana Vlahovića...

Stanković pamti i priču svog oca Vukana, kako je "usnio svetog Iliju i kad ga je htio cjelivati, svetac mu je rekao "kako ćeš me cjelivati kad crkve nemate". Vukan je odmah san ispričao u selu i tako je krenula izgradnja crkve.

U ratnim strahotama je Ilindanska crkva preživljavala sve muke i patnje naroda. Italijani su je jedno vrijeme koristili i kao konjušnicu, a samo je jednom, u Drugom svjetskom ratu, u proljeće 1943. godine, u njoj održana služba Bogu.

Crkva na Budnju kod Miljevine je u proljeće 1945. godine bila svjedok velikog stradanja srpskih vojnika i sveštenika. Pobili su ih Titovi partizani i bacili u obližnju jamu Ponor.

Mošti

- Prije pet godina, nedaleko od crkve su iz zemlje otkopane netruležne mošti postradalog jereja Budimira Sokolovića Dobrunskog, koji je upisan u kalendar sveštenomučenika. Mošti su oprane u vinu i položene u mermernu škrinju, u crkvi. Zajedno sa moštima, potpuno očuvani, iz zemlje su poslije 64 godine, izvađeni i crkvena knjiga "Trebnik" sveto miro i drveni krst sveštenika, što se u Miljevini takođe, smatra Božijim čudom - sjećaju se preživjeli mještani.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.