Stevo Podunavc: kad starost i bijeda pritisnu...

Snežana Tasić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Stevo Podunavc: kad starost i bijeda pritisnu...

PRIJEDOR - Svaka starost je sama po sebi teška, a još kad čovjek ostane sam, pa mu se i ono malo života, što je preostalo, svede na nekoliko kvadrata barake od šperploče, da u njoj i zimuje i ljetuje - preteško je za svačija pleća, pogotovo ona onemoćala od sedam decenija života.

Stevo Podunavac živi u izbjegličkom naselju Gornji Garevci od 1995. godine, kada je izbjegao sa svog imanja u selu Gornji Klasnić, u opštini Glina. Nekada je Stevo bio ugledni domaćin, na  Baniji mu je ostao traktor i imanje sa preko 70 dunuma zemlje.

Dočekuje nas u baraci usijanoj od vrućine, jer  kaže, iako je  samac mora da spremi ručak.

- Zimi je dobro kad se nešto kuva, jer se inače smrzavam, uvijam u ćebad da se zagrijem, a ljeti je to pravi pakao - ispričao je Stevo i dodao da se nekad boji i da naloži više vatre, da se baraka od šterploče ne bi zapalila.

On kaže da bi do sada kuću napravio da mu je kćerka živa, ali nema odakle, jer živi od socijalne pomoći.

- Niko se od mojih komšija nije vratio u selo Klasnić, da ikog od njih ima tamo i ja bih se vratio, pa makar i na ono svoje zgarište. Moj život je nikakav. Ja sam sam i nemam nikog od rodbine. Kćerka u koju sam se najviše uzdao i koja mi je salila temelj za kuću, umrla je 2000. a žena mi je umrla 2004. godine - priča nam svoju tužnu priču Stevo.

Kaže da u baraci ima struju, ali je štedi, jer nema odakle da je plati, a vodu nema, nosi je u kantama od komšije.

- Ja sam komšiji iskopao bunar i on mi sada daje vodu, inače ne znam kako bih izašao na kraj bez vode - kaže Stevo i dodaje da ni u snu nije mogao da predvidi da će dočekati ovakvu sudbinu.

Kaže da nije više u godinama da počinje da gradi novu kuću, pa se nada da bi možda uz pomoć dobrih ljudi obezbijedio neki kontejner, jer u kući od šperploče teško može dočekati još jednu zimu.

******

Stevo je nedavno napunio 70 godina i teški fizički poslovi nisu više za njega, ali još kaže, može i mora da radi. Kaže da ga od bijede, više boli samoća. Od kada je izbjegao, nekoliko godina živio u prihvatnom centru u Kozarcu, zatim u tuđoj kući dvije godine i već pet godina u drvenoj baraci.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.