"Stazama egzodusa" obilježene tri decenije od nekažnjenog zločina biblijskih razmjera

ZAVIDOVIĆI - Srbi sa područja Vozuće i Ozrena doživjeli su egzodus biblijskih razmjera, a nalogodavci i izvršioci ovog zločina ni nakon 30 godina nisu privedeni pravdi.

Poručio je to direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Viktor Nuždić u Stogu, odredištu marša "Stazama egzodusa", koji je juče organizovan povodom 30 godina od progona Srba iz Vozuće, naselja u dolini Krivaje i sa južnog dijela Ozrena.

Naveo je da na ovom području, kao i u najvećem dijelu FBiH danas nema Srba. 

- Posebno boli što ni nakon 30 godina za stravične zločine nad Srbima nema velikog broja presuda, a nisu sprovedene ni one izrečene ratnim generalima takozvane Armije RBiH Rasimu Deliću i Sakibu Mahmuljinu - kazao je Nuždić.

Zbog takvog odnosa pravosuđa na nivou BiH, navodi Nuždić, na ovom području je i dalje prisutan veliki broj islamskih fanatika i mudžahedina koji su činili stravične zločine nad Srbima.

- Učesnike marša po dolasku u Stog dočekale su ratne zastave takozvane Armije RBiH. Očigledno je da za neke nije prestao rat ni i nakon 30 godina. Ne znam kako nekome može predstavljati satisfakciju što je protjerao odavde srpsko stanovništvo, sjekao srpske glave i činio brutalne sadističke ratne zločine - rekao je Nuždić.

Učesnici marša "Stazama egzodusa" juče su prešli 22 kilometra dug putanju, odnosno iz Tumara na Ozrenu ka vozućkom naselju Stog, a riječ je o ruti kojom su se Srbi iz Vozuće i doline Krivaje prije 30 godina povlačili pred pripadnicima takozvane Armije BiH i plaćenika iz islamskih zemalja.

Najmlađi učesnik ovogodišnjeg marša je četvorogodišnji Grigorije Grčak iz Doboja.

Učesnici marša poručili su da mora biti zapamćeno etničko čišćenje Srba iz zeničke regije i zločini koje su u Vozući, dolinom rijeke Krivaje i Ozrena počinili pripadnici takozvane Armije RBiH i islamski plaćenici, uz podršku NATO-a.

Nakon marša građani su se okupili kod crkve Svetog Đorđa u Stogu, gdje je služen parastos te položeni vijenci kod spomen-kapele u izgradnji u znak sjećanja na 21 svirepo ubijenog srpskog vojnika i civila, čiji su posmrtni ostaci, mahom obezglavljeni, pronađeni nakon završetka rata.

Masovno stradanje Vozućana dogodilo se od 10. do 24. septembra 1995. godine usljed ofanzive 23.000 muslimanskih vojnika Drugog i Trećeg korpusa takozvane Armije BiH i odreda "El mudžahedin" te NATO bombardovanja potpomognuto njihovim jedinicama za brza dejstva, kao i pakistanskog kontingenta međunarodnih mirovnih snaga. Tada je spaljeno 30 srpskih sela, protjerano 1.920 srpskih porodica sa 7.680 članova, ubijeno 459 boraca Vojske Republike Srpske i civila, dok se za većim brojem još traga. Padom Vozuće okončano je protjerivanje i etničko čišćenja Srba sa područja zeničke regije, započetog 1992. godine.

Zbog stravičnih zločina nad Srbima Vozuće i Zavidovića nekadašnji načelnik Generalštaba takozvane Armije RBiH Rasim Delić osuđen je pred Haškim tribunalom na samo tri godine, kao i nekadašnji komandant Trećeg korpusa takozvane Armije RBiH Sakib Mahmuljin, koga je Apelaciono vijeće Suda BiH osudilo na osam godina zatvora, ali je on pobjegao iz BiH.

Mahmuljin je jedan od 19 lica, pripadnika takozvane Armije RBiH i stranih dobrovoljaca, protiv kojih su podnesene krivične prijave za zločine počinjene nad Srbima na području Ozrena i Vozuće u julu i septembru 1995. godine.

Brisanje naziva naselja 

Ni nakon 30 godina nije poznato gdje su tijela 129 Srba koje su na području Vozuće i Ozrena na monstruozan način ubili pripadnici takozvane Armije BiH i džihadisti.

Raduška Pavlović u Vozući je izgubila sina Slađana, čije posmrtne ostatke još nije pronašla, a svoje svjedočenje sačuvala je kroz video-zapis u okviru projekta multimedijalnog muzeja koji je pokrenula javna ustanova Memorijalni centar Republike Srpske.

Ona je rekla da je njen sin zarobljen živ i da joj je želja da njegove posmrtne ostatke pronađe dok je još živa.

Radenko Lukić, nekadašnji predsjednik Izvršnog odbora srpske opštine Zavidovići sa sjedištem u Vozući, rekao je da je nakon protjerivanja Srba uslijedilo i sistematsko uništavanje tragova njihovog postojanja brisanjem naziva naselja te uklanjanjem nekadašnjih znakova.

- Nema više Trninića već su sada Hadžići. Nema više Lozne, Kestena i Andrića, sada su Aljkovići - kazao je Lukić juče u Stogu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.