Foto: Starine umjesto skupih ukrasa
Zvornik - Zahvaljujući ljubavi prema sakupljanju starina, dom Biljane i Gorana Pisić iz Zvornika izaziva divljenje posjetilaca koji ovdje mogu da vide razne predmete, od starih novčića iz vremena Kraljevine Jugoslavije do tkanica, ćilima, pegle na žar i makaza starih više od stotinu godina.
- U stanu imamo oko 80 različitih stvari, među kojima su i starinske suknje od beza, tkanice, fermeni, ćilim, pegle na žar, kovana vaga sa tegovima, telefon sa ručicom na “motanje” na kojem piše “svojina PTT Uprava FNRJ” sa inventarnim brojem - priča Goran, koji je po zanimanju inženjer šumarstva.
On i njegova supruga na zid su okačili ručno izrađeno staro rende, kantar, stočno zvono, karbitnu lampu i stari tiganj prepravljen u sat.
Među starinama je i podloga za pegle koja je rijetkost na našim prostorima, makaze iz 1898. godine sa likom žene, a u jednom kutku stana uklopio se, kao stočić za slike, i sto od nožne “singer” šivaće mašine.
Neke starine našle su mjesto i na regalu i malom udubljenju u stanu gdje je Goran uklopio police.
- Jedna od najrjeđih stvari koju sam dobio od majčinog tetka iz Beograda i za koju ni oni koji se bave starinama ne znaju šta je aparat je za oštrenje žileta sa uputstvom za upotrebu iz šezdesetih godina. Tu je i knjiga Zmaja Jove Jovanovića iz 1895. godine i čitanka iz 1956. godine. Najstarija stvar koju posjedujem je fosil školjke iz Semberije - ističe ovaj kolekcionar starina.
Priznaje da njegovo sakupljanje nije uređeno, pa bi kolekcionari to nazvali svaštarenjem, ali Gorana to ne sprečava da nabavlja sve starine koje mu dođu pod ruku, a koje se mogu sačuvati od moljaca i crvotočine.
Kako kaže, njegova strast pomalo opada jedino zbog ograničenog prostora i povremenog negodovanja ukućana što prikuplja takve stvari u stan, mada i oni povremeno donesu ponešto.
Osim supruge, razumijevanja prema njegovom hobiju posebno imaju Goranova kćerka Ana i sin Igor.
I u malom prostoru uvijek se može pronaći kutak za stare stvari samo ako za to ima volje i ljubavi - kaže Pisić.
- Ponekad odem na otpad i tamo kupim nešto što za mene ima vrijednost. Ranije sam uglavnom uzimao bodeže i bajonete, a imam i fišeklije, porcije, torbice iz Prvog i Drugog svjetskog rata iz različitih vojnih formacija - kaže Pisić.
Među militarijama je i sablja indijskog porijekla i kubura koje je dobio od prijatelja, a koje su bili u vlasništvu Franje Herljevića, saveznog sekretara za unutrašnje poslove u SFRJ.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Najnovije vijesti iz rubrike