Stari semberski cifrani kožuni

BIJELjINA - U radnji staroj 80 godina, u Zanatskom centru u Bijeljini, Đorđo Drvenica održava jedinu ćurčijsku radnju u cijeloj BiH. Naslijedio ju je od oca Branka koji je još u vrijeme Kraljevine Jugoslavije izučio ovaj zanat, a tada je u gradu bilo još desetak ćurčijskih radnji.

- Danas sam ostao sam, a meni su 62 i ne znam dokle ću... Ćurčijski zanat je izuzetno težak, naporan i specifičan sezonski posao, pazaruje se od  Mitrovdana do Savindana, a cijelu godinu štavimo kožu, krojimo i šijemo. Danas je najmanji problem nabaviti jagnjeću kožu, ali je proces štavljena mukotrpan posao, a  sve se to radi u velikim buradima sa sonom i mravljom kiselinom - kaže Drvenica.

Nekada, u zlatno doba šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka Đorđo je prodavao i po 600-700 kožuna, na stotine šubara, a sad ni deseti dio toga. I to ih ne kupuju seljaci, već uglavnom idu u Ameriku i Australiju kao suveniri.

- Vidite, ovaj šareni kožun, on se ručno radi tri dana, to je takozvani "cifrani šareni kožun" i bio je standardna nošnja seljaka u Semberiji. Nekada smo ga radili  za dan i noć. Posljednjih šest su kupili švedski humanitarci, jedan sam poklonio Muzeju, a ovaj posljednji čuvam za uspomenu.

Đorđo se jada da mladi ne žele da nastave tradiciju zanatstva, jer se od rada više ne može obezbijediti ni minimalna egzistencija. Tri četiri zimska mjeseca se pazaruje, a obaveze državi se nižu cijelu godinu. Kaže da su stare zanatlije u Bijeljini od opštine tražili da ih oslobode dijela poreza u vrijeme kada ne rade, ali nisu naišli na razumijevanje.

Neyad Pilaković je jedini bijeljinski sarač, koji još uvijek za mašinom starom više od pola vijeka, koju je nabavio njegov djeda Nijaz, ručno izrađuje opremu za konje: amove, kajase, oglavine, bičeve, ali i popravlja i kaiševe, tašne i druge sitnice. I Samir Šabanović, jedini užar na stotinu kilometara unaokolo, još uvijek pravi štrange, ulare, povoce i uzde. Samo zahvaljujući ogromnoj ljubavi, preostala trojica bijeljinski zanatlija, ne zatvaraju svoje radnje. A podrške niotkuda.

Pazarni dan

Stare zanatlije se žale da u Bijeljini više ne postoji pazarni dan, danas je neko drugo vrijeme, svi švercuju, preprodaju kinesku i polovnu robu. Nema više i bijeljinskom Zanatskom centru razgovora, dovikivanja od radnje od radnje i silnog svijeta koji traži, razgleda, cjenjka se i pazaruje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.