Stare zanate pokrila prašina

Gradiška - Stari zanati, koji su prije nekoliko decenija mnogima bili glavni izvor prihoda u Gradišci, polako izumiru, a danas se u ovom gradu može vidjeti tek pokoja obućarska, časovničarska ili radnja za popravku bicikala.

Stare zanatlije, kojih je još malo ostalo u gradu, kažu da u budućnosti neće imati sa kim da podijele tajne svog posla koji se decenijama prenosio sa koljena na koljeno.

Jedan od rijetkih gradiških zanatlija je Boško Đurašinović, koji se nada da će njegovi sinovi i unuci nastaviti stopama predaka.

- Ovim zanatom se decenijama bave moji preci i članovi moje porodice. Kao mladić počeo sam sa ocem da radim ovaj posao još  976. godine i tu sam zaradio prve pare. Nažalost, mladi nisu zainteresovani, tako da stari zanati lagano izumiru - kaže Đurašinović nadajući se da će ipak bar neko od njegovih potomaka očuvati tradiciju.

Popravka obuće u današnje vrijeme je veoma težak posao, jer je obuća lošeg kvaliteta. Neke cipele, kaže Boško, nema svrhe popravljati, jer je skuplja popravka od novog para.

Prema njegovim riječima, ljudi najčešće donose kvalitetne cipele koje su nosili dugi niz godina. Ima i slučajeva da donesu cipele kupljene u kineskim radnjama koje koštaju nekoliko maraka, a njihovo krpljenje nije ispod deset maraka.

Prema njegovim riječima, neophodna je pomoć državnih vlasti kako bi najstariji zanati opstali.

- Kada bi nam država malo pomogla i oslobodila nas nekih poreza, ne bismo morali mijenjati djelatnost i mogli bismo nesmetano nastaviti sa radom i živjeti od svog posla. Ovako, većina zanatlija ili odjavljuje radnje i na crno radi ili zatvara - ističe Đurašinović.

Isplativost

Danijela Vidaković priznaje da rijetko nosi cipele na popravku, jer se obuća koju kupi u jeftinim prodavnicama ne isplati popravljati.

- Prošlog ljeta sam papuče od skaja platila dvije marke. Da li onda ima smisla nositi takvu robu na popravku - kaže Vidakovićeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.