Sraja Srem i Semeberija

BIJELjINA - Kada se pogleda ka rijeci Savi iz šuma, obavijenih u plavetnilo, odjednom izranja kolos gvozdeni most. Željezna grdosija, koja natkriva usnulu rijeku, izgleda bajkovito.

Most na rijeci Savi kod Rače izgrađen je početkom tridesetih godina prošlog vijeka, a njegovom osveštanju prisustvovao je kraljevski par Marija i Aleksandar Karađorđević. Zbog toga je most sve do kraja Drugog svjetskog rata nosio kraljičino ime. Prvobitno, on je trebalo da poveže Semberiju sa Sremom, a sada je žila kucavica saobraćaja Republike Srpske.

Skakanje s mosta oduvijek je bio izazov, a to su smjeli da čine samo najodvažniji i najsposobniji. Skakati s kamenih nosećih stubova, petnaestak metara visine i nije nešto posebno, ali sa platoa kuda prolaze vozovi i vozila, velika je opasnost.

I penjanje uz gvozdenu konstrukciju mosta po opasnosti je iznad skokova u rijeku. Na prste jedne ruke mogu se izbrojati momci koji su se penjali na njegove vrhove. Posljednji je bio nekadašnji bročanski milicioner Savo Jeremić, rodom iz Posavine.

Vele da je pripovijedao ljudima da nikada u životu, pa ni u ratu, nije bio tako blizu smrti kao na vrhu mosta "na grbi", kako taj najviši dio mosta nazivaju Semberci.

Na toj visini, ravnoj dvadesetpetospratnici, duvaju snažni vjetrovi i teško se čovjek, i kada leži na širokoj konstrukciji, može održati da ne padne u rijeku. Slično pripovijedaju i majstori koji boje most. Oni, ipak, za penjanje koriste najsavremeniju alpinističku opremu.

Mnogi smatraju da bi most trebalo da se zove bročanski, jer se nalazi duboko u ataru semberskog sela Brodac.

Bez sumnje, on je i u naše vrijeme najveći saobraćajni objekat u sremskoj i semberskoj ravnici. Građen je nekoliko godina. I prihvatili su ga kao rođaka ravničari sa obje obale.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.