Soko i Cvjetko snaga Njegoševa

Višegrad - Njegoš Kuriban iz Dobruna je jedini domaćin u višegradskoj opštini koji posjeduje par konja. I to ne običnih, kako veli, već štajeraca, dobrih i pametnih životinja obučenih da izvlače trupce iz šume iz onih mjesta gdje moćne mašine ne mogu ni prići.

- To su snažni konji koji mogu povući i po kubik drveta pojedinačno. Snaga traži i dosta hrane pa im dnevno obezbjeđujem od deset do 15 kilograma žita, a za zimu oko 50 metara sijena da bi bili spremni da se u proljeće uhvate ukoštac sa oblovinom - priča Kuriban.

Konji su Njegošu desna ruka, svojim i njihovim radom obezbjeđuje sredstva za život. Nabavio ih je u Kotor Varošu i platio 6.200 maraka.

- Sad imaju osam odnosno devet godina i u najboljoj su snazi - priča Njegoš dok miluje konje po glavi i sklanja im dlake sa očiju.

Kao i svaki ljubitelj životinja, Njegoš voli svog Sokola i Cvjetka. Kandžiju nikad nije upotrijebio, jer oni znaju i slušaju njegove komande. Za posao koji radi kaže da je naporan, ali ističe da nema drugog izbora.

Lakonski govori da je to težak i nezahvalan, a iznad svega, opasan posao.

- Ovo je crn posao, hljeb sa sedam kora, nimalo lak, nimalo isplativ, ali mora se, jer drugog nema, a tijelo hljeba ište - dobacuju Njegošev pomoćnih Petar Šimšić dok capinom niz strminu tiska oblovinu gdje je dočekuje konjovodac i vozi dalje prema putu.

I kad uveče bukovinom založite svoju furunu nećete ni pomisliti koliko je truda, znoja, ljudske i konjske muke potrošeno dok je ona pretvorena u cjepanicu.

Njegoš priča da se svi jadaju kako su drva skupa. Kaže da on razumije sve to, jer nije lako izdvojiti za ogrev kad para nema, ali isto tako treba razumjeti koliko je truda i znoja proliveno u šumi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.