Snovi na platnu Rade Domuza stigli do Amerike

Prnjavor - Mirnom rukom, vođenom inspiracijom proisteklom iz ljepota prirode, šezdesetdvogodišnji vozač u penziji Rade Domuz iz okoline Prnjavora na platnu oslikava raznolikost krajeva i motiva koji mu često dolaze u snu.

Daleko od gradske gužve, na imanju u rodnom selu Štrpci, Domuz, okružen ljepotama seoske idile, u tišini stvara prava umjetnička djela koja su stigla na sve kontinente.

- Desi mi se tako da ustanem u gluvo doba noći iz kreveta i krenem da slikam ideju koja mi je u snovima stigla - priča Rade u toplom domu okružen svojim slikama.

Slikarstvo je volio još kao dijete, ali odrastanje ga je odvelo drugim pravcem. Dok je živio i radio u Austriji. na hodniku kuće u kojoj je stanovao naslikao je crkvu na zidu.

- Sjećam se kao da je juče bilo, kad je došla moja tadašnja gazdarica i kad je vidjela sliku, rekla je da ne moram plaćati stanarinu sljedeći mjesec. Bila je oduševljena slikom. Predložio sam joj u šali da oslikam cijelu kuću pa da više ne moram plaćati kiriju - priča Rade kroz smijeh.

Nakon toga je nabavio stručnu literaturu i naučio osnove i finese hobija kojim ispunjava penzionerske dane.

- Do sada sam uradio više od stotinu slika, a mnoge sam i prodao. Samo, moram priznati da mi je jako teško da se odvojim od svake slike jer one su mi kao djeca - priča slikar.

Radinih slika ima svugdje, od Austrije, Švajcarske, Italije, Njemačke, Kanade, SAD, Australije... Stigle su na sve kontinente. Krase zidove i mnogih domaćinstava u okolini. Motivi su mu mahom pejzaži sa uljanim bojama, a radi i sa akrilnim bojama na lesonitu, papiru, kartonu i staklu.

- Najviše sam prodao i poklonio slika manastira Ostrog i Kainovića mlina. Odrastao sam pored tog mlina i znam svaki njegov detalj. Želja mi je da u Društvenom domu u Štrpcima oslikam zid sa motivom Kainovića mlina i da me generacije koje dolaze upamte po tome - dodaje Rade.

Mještani često kupuju motive Štrbaca, a kada im Rade dođe u posjetu i vidi svoju sliku na zidu, priđe i poljubi je. Imao je ponudu i od jednog austrijskog slikara da ide u Beč, ali ga bečke zgrade ne motivišu i ne inspirišu.

- Kad vidim neki zanimljiv pejzaž, ostane mi u glavi memorisano to mjesto, zapamtim čak i oblik krošnje drveta, a da me sad neko upita za moj broj telefona, ne bi ga se odmah sjetio - šali se slikar.

Slike, koje pričaju o svakoj kapi rijeke Ukrine, svakoj boji pažljivo naslikane mahovine na krovovima manastira, ne ispuštajući nijedan detalj, mirno čekaju svoju prvu izložbu.

Nasljednici

Rade Domuz kaže da mu je posebno drago što talenat koji posjeduje primjećuje i kod svoje kćerke i sina, ali naročito unuke.

- Nadam se da će bar ona jednog dana poći djedovim umjetničkim stopama - kaže Domuz.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.