Snagovo - selo usamljenih staraca

BIJELjINA - Snagovo, planinsko selo u zvorničkom kraju, dijeli sudbinu sa svim okolnim mjestima. Mladi su otišli u Zvornik ili u bijeli svijet, a ono je ostalo opustošeno i osamljeno.

U Snagovu, udaljenom samo deset kilometara od Zvornika, ostali su samo starci. Onemoćali i skoro zaboravljeni. Jedna od Snagovljanki je i osamdesetogodišnja baka Petra Zečević. Živi u trošnom kućerku koji samo što se nije srušio.

- Najteže mi je kada padne noć. Osamim se, a noć duga kao godina. Uvijek liježem sa strahom da li ću dočekati jutro. Plašim se da se kuća ne sruši na mene - jadikuje baka Petra.

Za sebe i svoje ostarjele i usamljene komšije kaže da su kao odsječena stabla u šumi. Dok su bila u šumi, zdrava i visoka, zvali su ih drvećem, kada su odsječena, postala su klade koje trunu.

Kućica bake Petre je starinska. Mala i izgrađena u šeper, konstrukcija je drvena, a zidovi su od ćerpiča, nepečene zemlje. Ni starica ne zna kada je kuća izgrađena. Pokućstvo sirotinjsko, dotrajalo, i samo ono najneophodnije.

Baka Petra u Snagovo, nekada glasovito selo na planini, došla je iz podrinjske ravnice, iz Čelopeka iz familije Stojanovića. Za svoj starački sirotinjski život ne krivi nikoga. Čvrsto vjeruje da je za to kriva sudbina.

- Tako mi je suđeno. Za Snagovo sam samo čula u svom rodnom bogatom selu, ali dođoh da u njemu proživim sav život. I uvijek u bijedi i neimaštini. Imala sam dva sina. Krsto je nastradao u saobraćajnom udesu prije 20 godina, a Marjan je bio moj hranitelj. I on se upokojio prije četiri godine. U prošlom ratu ostala sam i bez supruga... Ostala sam sama na ovom svijetu - jadikuje starica.

Tuga u njenoj kući i dvorištu je tolika da ne može biti veća. Pregolema. Što smo duže bili sa bakom Petrom, sve više smo shvatali njeno poređenje starih ljudi sa posječenim stablom.

I zaista je tako. Dok je čovjek mlad i zdrav, ne osjeća nevolje. Nosi se sa njima i izdržava ih. Kada ostari i ostane sam, onda mu preostane samo da vegetira i da sa strahom ulazi u noć.

Starica je nemoćna da bilo kako privređuje. Živi od pomoći svojih rijetkih komšija i Crvenog krsta iz Zvornika. Hranu joj daje i Fabrika glinice "Birač" iz Karakaja.

- Još mi je jedina želja da dobijem čvrst krov nad glavom. Da zanoćim pod njim bez straha - kaže baka Petra.

Uprkos tome što je dobilo ime po snazi i što je bilo poznato po odvažnim kočijašima i šoferima koji su savladavali njegove serpentine, Snagovo je sada selo na izdisaju. Ko zna kako bi sada moglo da se zove? Vjerovatno "starčevo". To bi mu ime možda bilo najadekvatnije. A samo je desetak kilometara udaljeno od grada… Toliko da se u putu popuši cigareta duvana, a izgleda kao da je na samom kraju svijeta.

Naziv

Snagovo je nekada bilo veoma značajno i poznato u Podrinju, na obroncima Majevice, u Spreči i na Birču jer je nekada bilo na glasovitom putu Zvornik - Tuzla. Ta komunikacija do prije tridesetak godina bila je jedina veza zvorničkog Podrinja sa sprečanskim krajem i Tuzlom. Imala je nekoliko strmih i oštrih serpentina i saobraćaj na njoj bio je veoma otežan i ponekad opasan.

Trebalo je, vele, dosta snage da se savladaju te krivine pa je, vjerovatno, po tome selo dobilo ime Snagovo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.