Slobodan Gnjato: Priroda slaže slagalicu sve većeg rizika

BANjALUKA - Klimatske promjene više nisu scenario za buduće generacije, već surova realnost koju osjećamo kroz sve češće suše, toplotne talase i suve izvore, zbog čega je hitno potrebno preći sa skupe sanacije štete na sistemsku prevenciju i adaptaciju.

Rekao je to u intervjuu za "Glas Srpske" klimatolog Slobodan Gnjato, upozoravajući na sve izraženiji toplotni i sušni stres. On je istakao da posebno zabrinjava sve češća kombinacija ekstremnih meteoroloških faktora, koja ubrzano isušuje zemljište i vegetaciju. Prema njegovim riječima, analize pokazuju da gotovo svi vodotoci u BiH bilježe pad proticaja još od kraja osamdesetih godina prošlog vijeka, što potvrđuje da se ne radi o trenutnom hiru prirode, već o višedecenijskom poremećaju čitavog hidroklimatskog sistema.

- Kada imamo dugotrajan period bez kiše, zemljište gubi vlagu, a biljke sve teže nadoknađuju vodu koju gube kroz listove pa vegetacija postepeno postaje sve suvlja i spremnija za požar - naglašava Gnjato, dodajući da je u takvim uslovima dovoljna samo jedna iskra da izazove vatrenu stihiju.

GLAS: Kako suša i deficit pritiska vodene pare isušuju vegetaciju i povećavaju rizik od požara?

GNjATO: Visoka temperatura sama po sebi nije dovoljna da izazove požar, ali značajno povećava rizik, jer isušuje vegetaciju i stvara uslove u kojima se vatra mnogo lakše širi. Kada imamo dugotrajan period bez kiše, zemljište gubi vlagu, a biljke sve teže nadoknađuju vodu koju gube kroz listove. Tu važnu ulogu ima i deficit pritiska vodene pare koji nam pokazuje koliko je vazduh "suv" i koliko snažno atmosfera povlači vlagu iz biljaka i zemljišta. Što je taj deficit veći, biljke brže gube vodu i vegetacija se brže isušuje. Biljke tada gube vodu brže nego što mogu da je nadoknade pa zatvaraju stome i smanjuju transpiraciju da bi sačuvale preostalu vlagu. Međutim, posljedica je da biljke i mrtva organska materija postaju sve suvlji i lakše gore. Zato je možda najjednostavnije reći da suša šumu ne pretvara bukvalno u gorivo preko noći, nego je postepeno isušuje i priprema za požar. U takvim uslovima dovoljna je jedna iskra, bačen opušak, kvar na dalekovodu ili neki drugi izvor paljenja i vatra se mnogo lakše širi. Ako sedmicama nema dovoljno kiše, a istovremeno je toplo i vazduh je suv, vegetacija polako gubi vlagu i postaje praktično spremna za požar.

GLAS: Šta pokazuje Fire Weather Index i da li se povećava broj kritičnih dana za požare u Krajini i Hercegovini?

GNjATO: Fire Weather Index nam omogućuje da spojimo sve ono što određuje koliko je priroda tog dana spremna za požar. Ne gleda se samo temperatura, već se u obzir uzimaju temperatura i vlažnost vazduha, količina padavina u prethodna 24 časa i brzina vjetra. Postoji veliki broj različitih indeksa za procjenu opasnosti od požara, ali je prednost Fire Weather Indexa u tome što na jednom mjestu kombinuje više ključnih meteoroloških varijabli i daje nam kompletniju sliku uslova za nastanak i širenje požara. Dakle, nije važno samo kolika je temperatura vazduha, već kakva je ukupna kombinacija vremenskih uslova i koliko ona pogoduje nastanku i širenju požara. Istraživanja na PMF-u ukazuju da se klimatski uslovi u BiH mijenjaju u pravcu povećanja toplotnog i sušnog stresa. Uočavamo produžavanje sušnih perioda, odnosno povećanje trajanja perioda bez padavina, dok je posebno izražen signal kod toplotnih talasa. Kada se ovi trendovi posmatraju zajedno, vidimo kombinaciju koja je posebno nepovoljna sa aspekta šumskih požara. Možemo pouzdano reći da se uslovi povoljni za nastanak i širenje požara mijenjaju u pravcu povećanja rizika.

GLAS: Može li odbačena staklena flaša, pod određenim uslovima, zaista izazvati požar?

GNjATO: Da, staklo u određenim uslovima može da fokusira sunčevo zračenje i napravi efekat sličan lupi. Ali nije dovoljno samo da na zemlji imamo odbačenu flašu i jako sunce. Potrebno je da staklo bude odgovarajućeg oblika, odnosno dovoljno zakrivljeno ili zaobljeno da sunčevu svjetlost usmjeri i koncentriše na vrlo malu površinu. Na tom mjestu dolazi do naglog zagrijavanja, jer se sunčevo zračenje pretvara u toplotu. Ako je trava potpuno isušena, temperatura na toj maloj površini može dovoljno porasti da dođe do njenog zagrijavanja, a u ekstremnim uslovima i do paljenja. Dakle, mehanizam je fizički moguć, ali nije svaki komad stakla automatski opasan i neće svaka flaša na suncu izazvati požar.

GLAS: Kako pad nivoa rijeka i podzemnih voda utiče na zemljište, vegetaciju i mikroklimu?

GNjATO: Suša ne ostaje samo u atmosferi. Kada duže imamo manje padavina, to se postepeno odražava i na proticaje rijeka, izvore i podzemne vode. U tom procesu hidrološka suša često prelazi u poljoprivrednu, kada nedostatak vode direktno utiče na zemljište, usjeve i vegetaciju. Na kraju, ako se takvi uslovi nastave, posljedice se šire i na društvo pa dolazi do socioekonomske suše, koja se ogleda u smanjenju prinosa, ekonomskim gubicima i problemima u snabdijevanju vodom. Nedostatak površinskih i podzemnih voda može imati određeni uticaj na lokalne uslove, ali promjena mikroklime ovdje nije ključni problem. Mnogo je važnije to što manjak vode u zemljištu i vegetaciji smanjuje isparavanje i transpiraciju pa se manje energije troši na isparavanje, a više na zagrijavanje površine. Zbog toga suva površina može dodatno pojačati zagrijavanje i isušivanje pri tlu. To je poznata povratna sprega između zemljišta i atmosfere. Na prostoru BiH već možemo govoriti o vrlo jasnom signalu promjena proticaja i vodostaja. Što se proticaja tiče, istraživanja pokazuju da gotovo sve rijeke kod nas pokazuju negativne trendove, posebno od kraja osamdesetih godina prošlog vijeka. Dakle, ne govorimo o nečemu što se pojavilo tek posljednjih godina, već o promjeni koja traje više decenija. Najizraženije promjene vidimo upravo ljeti, kada se istovremeno smanjuje količina padavina, temperature su najviše i zagrijavanje je najizraženije. Zbog te kombinacije ljeto postaje posebno kritičan period za naše vodne resurse. Imamo, dakle, dvostruki pritisak na vodne resurse, s jedne strane u sistem ulazi manje vode zbog manjka padavina, a s druge se, zbog viših temperatura, povećavaju gubici vode kroz isparavanje i evapotranspiraciju. Zbog toga se promjene najjasnije uočavaju upravo tokom ljeta. Tada su proticaji rijeka sve manji, a manji vodotoci i izvori postaju posebno osjetljivi na sušu pa mnogi od njih tokom najdužih sušnih perioda potpuno presuše. Istovremeno, zalihe podzemnih voda se sporije obnavljaju. Hidrološka suša kod nas pokazuje tendenciju povećanja i učestalosti i intenziteta. Dakle, nije problem samo u tome što imamo pojedinačne ekstremno sušne godine, već što se periodi sa nedostatkom vode mogu javljati češće i biti izraženiji. Što se tiče zemljišta, ne bih rekao da se ono zbog jedne suše "trajno isušuje". Ono ima sposobnost da se oporavi kada se vodni uslovi normalizuju. Međutim, ako se sušni periodi ponavljaju prije nego što se zalihe vode u zemljištu i podzemnim vodama uspiju obnoviti, deficit vode se postepeno produbljuje pa je prirodnom sistemu potrebno sve više vremena da se oporavi. Ako pogledamo Vrbas, na primjer, nizak proticaj nije samo problem za samu rijeku. On je pokazatelj da je čitav sliv pod ozbiljnim vodnim stresom. Isto važi i za Dunav. Ono što sada gledamo na Dunavu jeste ekstreman primjer koliko daleko hidrološka suša može otići, u pojedinim dijelovima Evrope nivo i proticaji su dostigli istorijski niske vrijednosti.

GLAS: Zašto ekstremni pljuskovi nakon suše ne rješavaju nestašicu vode, već često izazivaju poplave i eroziju?

GNjATO: To je jedan od najvećih paradoksa današnjih klimatskih promjena jer možemo u nekoliko sati dobiti ogromnu količinu vode, a da se nakon toga stanje sa vodnim resursima gotovo uopšte ne popravi. Problem je u tome što nije važna samo ukupna količina padavina, već i kako i kada ta voda padne. Ako nakon dugog sušnog perioda u nekoliko sati padne velika količina kiše, zemljište često nije u stanju da tu vodu primi dovoljno brzo. Dio vode tada otiče površinom, ulazi u vodotoke i vrlo brzo napušta sliv. Zato dobijamo istovremeno dvije krajnosti, poplavu u jednom trenutku, a nedostatak vode već nakon nekoliko sedmica ili mjeseci. Poseban problem nastaje ako je zemljište već jako isušeno i ako je vegetacija degradirana. Intenzivna kiša tada može izazvati eroziju, odnijeti najplodniji površinski sloj zemljišta i dodatno narušiti njegovu strukturu. Time se smanjuje sposobnost zemljišta da zadrži i postepeno propušta vodu. Dakle, dio vode koji bi nam dugoročno bio potreban jednostavno ode površinskim oticanjem.

GLAS: Koliko požari u BiH doprinose klimatskim promjenama i kako utiču na sposobnost šuma da skladište CO₂?

GNjATO: Tu bih napravio jednu važnu razliku. Naši požari sami po sebi neće promijeniti globalnu klimu, jer emisije iz BiH su premale u odnosu na ukupne globalne emisije. Ali požari predstavljaju veoma važan dio klimatske povratne sprege, posebno na regionalnom nivou. Kada šuma gori, ugljenik koji je godinama ili decenijama bio uskladišten u drveću i drugoj vegetaciji velikim dijelom se vraća u atmosferu u obliku CO₂, ali i drugih gasova. Istovremeno, gubimo vegetaciju koja bi u narednim godinama i decenijama mogla da uklanja CO₂ iz atmosfere. Dakle, požar radi dvije stvari istovremeno, oslobađa dio uskladištenog CO₂ i smanjuje budući kapacitet tog područja da vrši njegovu apsorpciju. Ali postoji još jedan problem koji je nama možda i važniji. Ako se požari ponavljaju dovoljno često i ako su intenzivni, šuma nema dovoljno vremena da se potpuno obnovi. Tada može doći do promjene vegetacije i smanjenja količine ugljenika koju ekosistem može dugoročno da skladišti. Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) upozorava da promjene režima požara mogu uticati na zalihe ugljenika, osobine zemljišta i sposobnost ekosistema da ponovo veže CO₂. Zato bih to predstavio kao začarani krug: toplija i suvlja klima povećava rizik od požara, požari oslobađaju ugljenik i uništavaju vegetaciju, a degradiran ekosistem nakon toga može imati manji kapacitet da taj ugljenik ponovo uklanja iz atmosfere. Dakle, ne može se reći da jedan požar u Hercegovini ili Krajini "ubrzava globalno zagrijavanje". Ali kada se ovakvi događaji ponavljaju širom svijeta i kada postaju češći ili intenzivniji, njihov zbirni efekat na globalni ciklus ugljenika postaje veoma značajan.

GLAS: Kako vjetar i tople vazdušne mase utiču na brzinu širenja požara i koliko otežavaju prognozu?

GNjATO: Vjetar je jedan od ključnih faktora koji određuje koliko će se brzo požar širiti. Kada imamo jak i suv vjetar, on dodatno isušuje vegetaciju, povećava dotok kiseonika i može veoma brzo prenijeti vatru na nova područja. Posebno su opasni fenovi i slični topli, suvi vjetrovi, jer istovremeno podižu temperaturu i smanjuju vlažnost vazduha. Problem je što se tokom požara uslovi mogu mijenjati veoma brzo. Promjena pravca ili jačine vjetra može za kratko vrijeme promijeniti i pravac širenja požara pa je prognoziranje ponašanja konkretne vatre mnogo složenije od same prognoze temperature ili padavina.

GLAS: Koliki pritisak klimatska šteta predstavlja za domaće javne finansije i šta je jeftinije, prevencija ili sanacija?

GNjATO: To je ozbiljan problem, jer klimatske promjene više nisu samo pitanje zaštite životne sredine, već sve više postaju ekonomsko i budžetsko pitanje. Ako svake godine imamo štetu od suša, požara, poplava i ekstremnih padavina, javni novac se stalno troši na sanaciju posljedica, umjesto na adaptaciju na nove ekstremne klimatske uslove. Za zemlje poput BiH, koje imaju ograničene budžete, to može predstavljati ogroman pritisak. Mnogo je racionalnije ulagati u adaptaciju, odnosno, zaštitu od poplava, upravljanje vodama, zaštitu od požara i u prilagođavanje poljoprivredne proizvodnje, nego svake godine plaćati sve skuplju sanaciju štete.

GLAS: Koje tri mjere Republika Srpska mora preduzeti odmah da bi zaštitila vode i šume od klimatskih ekstrema?

GNjATO: Ako bih morao izdvojiti tri ključne oblasti na kojima moramo odmah početi djelovati, to bi bilo upravljanje vodnim resursima, šume i sistem ranog upozoravanja. Prvo, moramo mnogo ozbiljnije upravljati vodnim resursima. Ako očekujemo topliju klimu, manje snijega i manje padavina, posebno tokom ljeta, moramo vodu zadržavati u slivovima i bolje upravljati postojećim rezervama. Ne smijemo čekati da rijeke i izvori presuše pa tek onda reagovati. Drugo, moramo promijeniti način na koji upravljamo šumama. Ako će biti više toplotnih talasa i dužih sušnih perioda, šume će biti sve osjetljivije na požare. Potrebni su bolja procjena požarnog rizika, održavanje protivpožarnih puteva i koridora, ali i plansko upravljanje vegetacijom u najugroženijim područjima. Treće, moramo imati sistem ranog upozoravanja koji povezuje klimatske i hidrološke prognoze sa konkretnim djelovanjem na terenu. Ako nekoliko dana ili sedmica unaprijed znamo da ulazimo u period ekstremne suše, toplotnog talasa, velikih padavina ili povećanog požarnog rizika, možemo reagovati prije nego što nastane šteta. Jer naši modeli ne govore samo da će biti toplije. Oni ukazuju na promjenu čitavog hidroklimatskog režima, više temperature vazduha, manje snijega i padavina, ali istovremeno više ekstremnih padavina, poplava i suša. Mislim da je danas manje-više svima jasno da se klima poremetila i da to više nije nešto o čemu govorimo kao o problemu budućih generacija. Klimatske promjene su već dio naše stvarnosti. Zato je sada najvažnije pitanje koliko smo spremni da im se prilagodimo i da na vrijeme reagujemo na ono što nam klimatski modeli pokazuju.

 

"Suve grmljavine"

GLAS: Koliko su kod nas učestale "suve grmljavine" i koliki požarni rizik nose?

GNjATO: "Suve grmljavine" su posebno opasne upravo zato što spajaju dvije stvari koje inače ne očekujemo zajedno, odnosno munje i veoma suvo tlo. Oluja može izgledati kao da donosi kišu, ali ako ispod oblaka imamo veoma suv i topao sloj vazduha, dio padavina može ispariti prije nego što stigne do tla. Istovremeno, munje i dalje mogu udarati u površinu i zapaliti suvu travu, šiblje ili šumu. Na prostoru Balkana, pa tako i kod nas, to nije potpuno nova pojava. Međutim, ono što je zabrinjavajuće jeste kombinacija sve toplijih perioda, dužih sušnih epizoda i veoma suve vegetacije, jer tada i jedna munja može imati mnogo veće posljedice. Ne bih ipak rekao da su suve grmljavine kod nas postale dominantan uzrok požara ili da možemo govoriti o nekom dramatičnom povećanju bez konkretne analize podataka. Takve promjene možemo potvrditi isključivo analizom dugih i kontinuiranih vremenskih nizova.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.