Slikanje ikona kao način života

ISTOČNO SARAJEVO - Ikona je kao učitelj za proste koji ne znaju čitati, a knjiga za nepismene, jer govori pogledu koliko riječ sluhu. Slikajući ikone mi kroz njih podražavamo život svetitelja i težimo da živimo njihovim životom, ali se približimo i Carstvu nebeskom.

Ovo je rekao starješina Sabornog hrama Rođenja presvete Bogorodice iz Sarajeva Borislav Livopoljac, koji je pokrenuo radionicu ikonopisanja u Istočnom Sarajevu.

- Ikonopisac znači hrišćanin. U slikanju ikone dio sebe prenosi se na ikonu. Ona nije samo objekat posmatranja, ona gleda i nas - kaže Livopoljac.

Radionica djeluje skoro dvije godine, a nastavu za oko dvadesetak polaznika održava docent freskopisa na Akademiji Srpske pravoslavne crkve za umjetnost i konservaciju u Beogradu Goran Janićijević.

Njeni polaznici imali su dvije izložbe radova koje su održane kao sjećanje na martovski pogrom Srba sa Kosmeta iz 2004. godine. Kako kaže otac Borislav, pokrenuta je s ciljem da polaznicima pruži potpun pogled na crkvenu umjetnost, te da im se otkrije okvir na kojem se temelji cjelokupna hrišćanska umjetnost.

- Htjeli smo da mladim ljudima pružimo saznanja iz umjetnosti i tradicije našeg naroda i da im kroz osnove ikonopisa približimo duhovne vrijednosti prostora u kojem živimo. Smatram da je  nedovoljno njegovanje kulture i tradicije naših prostora problem koji želimo da riješimo - rekao je otac Borislav.

On je naglasio da je kultura u proteklih nekoliko decenija zanemarena i nuđen je šund, turbo-folk, droga, kriminal.

- Mi pokušavamo izvući djecu iz toga i dati im mogućnost da izaberu ovaj način života. A slikanje ikona jeste način života. Ovdje je drugo molitveno mjesto jer kada se slika ikona, ona se slika u molitvi, ne može i nema mjesta ružnim riječima. U školi vlada harmonija i duhovna atmosfera, postoji druženje ljudi koji dišu jednim plućima. U pravom smislu riječi ovdje je jedna zdrava hrišćanska zajednica - objašnjava otac Borislav.

I polaznici kažu da se osjeća prelivanje međusobne energije kada su zajedno i kada oslikavaju platna. Dodaju i da nisu tu samo radi učenja već i druženja, da pokušavaju izbjeći sterilnost komunikacije putem telefona i kompjutera. Među njima je i Andrea Mirnić, učenica srednje likovne škole.

- Ovo je nešto što me ispunjava i duhovno i socijalno, jer ovdje postoji druženje i komunikacija i niko nije škrt na savjetu. Mene je ikona privukla kao nešto što je uzvišeno, nešto što je uvijek bilo nedodirljivo, daleko od nas. Uvijek sam zamišljala da samo monasi i monahinje to rade, ali kad mi se pružila prilika da i ja to radim, osjetila sam čast - kaže Andrea.

Nove sekcije

Otac Borislav ističe da škola ima tendenciju neprestanog rasta, te da je u planu stvaranje posebne grupe za polaznike. Dodaje i da ikonopisanje uskoro neće biti jedina sekcija.

- Pored škole ikonopisa, želimo da pokrenemo i sekcije kaligrafije, tkanja, zlatoveza, kukičanja. Ideja je da se osnuje klub mladih koji će imati biblioteku i gdje će se slušati vizantijska crkvena muzika, čitati knjige, razgovarati, odnosno gdje će postojati živa zajednica. Mladi ljudi su u ovom vremenu nekako natjerani na život koji je daleko od života u crkvi - rekao je Livopoljac.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.