Slavlje kruna na poljske radove

BIJELjINA - Semberski ratari njeguju brojne običaja koji su nastali ko zna kada u njihovoj ravnici.

Neki od njih i nemaju značajnog uticaja na proizvodnju hrane, ali se prenose s koljena na koljeno. Najvjerovatnije su nastali u krajevima odakle potiču skoro svi Semberci iz Hercegovine i Crne Gore.

- Običaj je, na primjer, da se prvo sjeme u proljeće zasije u dan kada je pao prvi snijeg prethodne zime. Tako će mnogi ratari u aprilu, kada počinje sjetva ranih kultura, simbolično u zemlju staviti bar nekoliko sjemenki u subotu, jer su prve snježne pahuljice u ovom kraju pale su baš u subotu. Običaj je i da se glavna sjetva počinje u ponedjeljak, jer je on prvi dan u sedmici i znači napredak. U vrijeme žetve pšenice i berbe kukuruza na njivama se za ptice i divljač ostavlja nešto usjeva, a na stablima obavezno se ostavlja po jedna voćka - kaže Risto Tojić (72) iz Broca kod Bijeljine.

Prema njegovim riječima ratarski običaji su još: muškarac koji sije žitarice nosi bijelu košulju, kada se prodaje stoka ular ili povodac se ne daju u ruke kupcu, kada se goveče povede na pijacu iščupa se nekoliko dlaka između rogova i stavi se na štalski prozor, kada se prodaju svinje kupac mora staviti metalnu paru na prag obora, dugovi se vraćaju prije Božića...

- Ima još mnogo običaja u Semberiji, ali je neizostavno i praznovanje završetka velikih poslova na njivama: sjetve, žetve, berbe, skladištenje sijena i slično. Nakon završetka radova priredi se svečani ručak kome prisustvuju svi članovi porodice i oni koji su zajednički radili. Nekada su ove svetkovine priređivane na njivama: strnjiku, kukuruzištu, livadi... a sada se to čini u dvorištima ili u kućama. Zajedničke ručkove prvi su priređivali čobani kada u proljeće izgone stoku na ispašu, a onda ostali redom kako se koji posao završi - dodao je Tojić

Priređivanje ovih svečanosti nema utvrđen datum, nego se organizuje različito, kada koja porodica završi poljske radove. Najveselije je kod ražnja gdje se peče prase. Tu se okupe svi - i stari i mladi, ali i njihovi gosti. Uz piće i mezu priča se o završenom poslu.              

Kalendari

- Mnogi ratari i dalje u male crkvene kalendarčiće pažljivo bilježe kakvo je vrijeme u dane između katoličkog i pravoslavnog Božića. Između ova dva hrišćanska praznika je dvanaest dana i svaki od njih za ratare znači jedan mjesec. Opet se bilježi kakvi su vremenski uslovi bili u kom dijelu dana, pa se to prenosi i na dekade u mjesecu - ističe Tojić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.