Slavko Subotić direktor Rešpubličkog inspektorata: Privremena zabrana rada je nagrada

Po nalogu zdravstveno sanitarne inspekcije u prvih šest mjeseci ove godine uništeno je ili vraćeno dobavljačima 25 tona brašna, 60 tona limuna, 1.718 litara piva, 125 kilograma šunke, 600 kg sira, 2.270 kg boranije, 150 kg cvekle..., naglasio je u razgovoru za “Glas Srpske” direktor Republičkog inspektorata Slavko Subotić.

Govoreći o kontroli životnih namirnica on je rekao da je po nalogu veterinarske inspekcije uništeno 12.000 litara mlijeka i mliječnih proizvoda, te preko 100 kilograma mesa.

Subotić je naglasio da kazne za prekršioce trebaju biti primjerene težini učinjenog djela i da privremene zabrane rada nisu kazna.

* GLAS: Do sada su inspekcije bile u ministarstvima. Koje su prednosti njihovog objedinjavanja?

SUBOTIĆ: Objedinjavanjem inspekcija razdvojena je regulatorna, izvršna i nadzorna funkcija. Nespojivo je da jedan te isti organ predlaže propise, da na osnovu njih donosi rješenja, a onda ih kontroliše. Objedinjavanjem inspekcija Inspektorat je u suštini postao partner Vladi i u izvjesnom smislu sedamnaesto ministarstvo.

Učinak inspekcija ne mjerim po tome koliko je obavljeno kontrola, podneseno prijava ili izrečeno kazni, već po tome koliko je primijenjena zakonitost u nekoj oblasti i koliko se promijenila disciplina u primjeni propisa. Ako toga nema, onda je naš rad badava i bez efekta.

* GLAS: Kakvi su efekti kontrole “rada na crno”?

SUBOTIĆ: Do danas smo otkrili 8.753 radnika koji su radili “na crno”. Od tog broja prijavljeno je 6.200. Da to nije učinjeno više od 12 miliona maraka godišnje bi završavalo u yepovima poslodavaca umjesto u buyetu, Fondu PIO, Fondu zdravstvenog osiguranja itd.

Poslije ovog neki poslodavci su zaposlili radnike koji su  radili “na crno”. To se vidi i po tome što je u 2006. godini mjesečni priliv u Fond PIO bio 29 miliona, dok je danas 49 miliona. Ne kažem da je to sve naša zasluga.

* GLAS: Nedavno ste izjavili da bi primjerenija sankcija bila zabrana rada poslodavcima koji drže radnike “na crno” nego plaćanje kazni. Zašto se ona ne primjenjuje?

SUBOTIĆ: Pitanje kaznene politike je stvar Vlade. Kazna mora biti primjerena nivou društvene štete nastale kršenjem propisa. Po Zakonu o radu može se zatvoriti firma koja drži radnika “na crno”, ali ne i prije nego što se završi prekršajni postupak. A on može potrajati mjesecima, da ne kažem godinama. Izdamo li prekršajni nalog poslodavac odmah plati i time je svoje završio. Prava kazna za poslodavca je ako mu zabranite rad. Nema gore kazne nego ako nekom oduzmete licencu za rad. Takve kazne mi nemamo. Imamo takozvane privremene zabrane, a to nije kazna već nagrada. Pitanje je da li treba kažnjavati i nekog ko nije kriv. Ako firma ima sto radnika i jednog “na crno”, da li treba zatvoriti firmu i kazniti sto radnika. U tom slučaju treba poslodavca kazniti i to onako kako se to radi u nekim evropskim zemljama - prema ekonomskoj snazi. Neko se za prekršaj može kazniti  i sa sto hiljada evra jer on može da plati. Interes je da se prekršaji ne dešavaju i zato kazna treba biti primjerena.

* GLAS: Koliko se građani mogu pouzdati u inspekcije kada je u pitanju ispravnost životnih namirnica?

SUBOTIĆ: Inspektori su osposobljeni za kontrolu kvaliteta životnih namirnica. Taj posao vrše veterinarska, zdravstveno-sanitarna i tržišna inspekcija. Zadovoljan sam onim što su uradile, ali ne i ukupnim stanjem. Ono mora biti još bolje.

U prvih šest mjeseci po nalogu veterinarske inspekcije uništeno je 12.000 litara mlijeka i mliječnih proizvoda i više od 100 kilograma mesa. Zdravstvena inspekcija je uništila ili vratila dobavljaču 125 kg šunke, 600 litara mlijeka, 600 kilograma sira, 2.270 kg boranije i 150 kg cvekle u konzervi, 25 tona brašna, 60 tona limuna, 1.718 litara piva, oko 1.400 komada dječijih igračaka...

Zdravstveno-sanitarna inspekcija je imala 15 neispravnih uzoraka uzetih na granici, a tržišna 21. Kad na granici uzmemo uzorak, roba se stavlja van prometa dok se ne završi kontrola. Javnost se ne može obavještavati dok se super- kontrola ne završi, jer se može desiti da se radi o igri proizvođača ili nekorektnoj borbi za tržište. U četiri slučaja superanaliza je demantovala analizu. To se ne bi smjelo dešavati.

* GLAS: Da li su neki zakonski propisi prepreka efikasnijem radu  inspekcija?

SUBOTIĆ: Inspekcija kontroliše oko 130 zakona i 700 raznih podzakonskih akata. Problem je nedostatak podzakonskih akata. Ima i nešto što nazivamo nekonzistentnošću zakonske regulative. To je kad se kod izrade zakona ne vodi računa o tome šta je drugim regulisao. Zato tražimo od ministarstava da nijedan propis ne ode u proceduru, a da ga ne pogledamo i damo mišljenje. Time vršimo i jednu proaktivnu ulogu u smislu izmjene i poboljšanja propisa i mislim da je to jedna značajna uloga Inspektorata.

* GLAS: Postoji li “sukob” nadležnosti između, recimo, sanitarne i veterinarske, republičke i opštinske inspekcije?

SUBOTIĆ: Postoji. Zato je i pripremljen novi Zakon o inspekcijama. O njemu su održane dvije rasprave. Jedna se odnosila na dualni sistem organizacije (republička-opštinska), a druga na razgraničenje između inspekcija.

Inspekcijski nadzor je par ekselans državna, a ne lokalna funkcija. Zakonom o lokalnoj samoupravi rečeno je da opštine imaju komunalnu policiju, a da inspekciju mogu imati ako im se ona prenese zakonom, što je kod nas i učinjeno. Ima određenih prednosti da inspektor bude na licu mjesta, ali ima i problema. U vrijeme Austrougarske žandar i inspektor nisu mogli biti iz mjesta gdje rade jer se srode sa građanima. Osim toga, lokalni moćnici utiču na njihov rad. Otud i pitanje da li uopšte treba da postoje opštinske inspekcije. Ne kažemo da ih treba ukinuti. Ako i ostanu kao što su bile, nema problema. U tom slučaju moramo decidno definisati ulogu Inspektorata. Ako opštine hoće da ih imaju onda se mora znati koliki je broj i koje su jer od toga zavisi koliko ćemo mi imati inspektora.

* GLAS: Da li ste imali pritužbi na rad inspektora i šta ste po njima preduzeli?

SUBOTIĆ: U septembru 2006. godine otvorili smo Centar za prijave i pritužbe u koji je stiglo 5.500 pritužbi na one koje kontrolišemo  i inspektore. Jedna trećina se odnosi na rad i radne odnose, a četvrtina na promet roba i usluga. Oko polovina pritužbi je opravdana. Potpisao sam tri otkaza i pet suspenzija, a vođeno je i dvanaest disciplinskih postupaka. To je hipoteka prošlosti. Imam osjećaj da se stvari pomalo sređuju. Sve više poslodavaca govori da je većina inspektora korektna.

Subjekti kontrole se moraju poštovati. Inspektori nemaju pravo da dođu u kontrolu sa namjerom da nekog kazne. Moraju konstatovati činjeničko stanje i prema njemu se ponašati. Poslodavcima sam rekao da će preventive i korektivnog djelovanja biti što je moguće više, a represije koliko god treba. Nismo mi tu da maltretiramo subjekte kontrole, već da im pomognemo da rade legalno. Prema onim  koji rade nelegalno, koji neće da sarađuju moramo biti rigorozni i represivno djelovati. Znači, nema tu preventive.

* GLAS: Nezvanično saznajemo da su protiv nekih šumarskih inspektora podnesene prijave. Da li je to tačno i o čemu se radi?

SUBOTIĆ: To je hipoteka prošlosti. Jedan je suspendovan, a ovih dana ću i drugog. Tokom 2004. i 2005. godine situacija u šumarstvu je bila dosta problematična. U oktobru 2006. godine  sertifikate koji su se prodavali po birtijama oduzeo sam od šumarskih inspektora i dao na granicu kod fitosanitarnih inspektora koji ih daju. Donijeli smo i neke interne propise u vezi s radom inspektora, a ostalo je još hipoteke iz prošlosti i načina rada gdje još izvjesne stari moramo popravljati, ali nema mnogo problematičnih stvari kojih je bilo ranije.

* GLAS: Koliko je Inspektorat otvoren prema javnosti?

SUBOTIĆ: Inspektorat smo maksimalno otvorili prema javnosti, što do sada nije bio slučaj. Sve što uradimo sada ide u javnost. Jedino što ponekad čekamo je da se neke provjere dovede do kraja. Krenuo sam od toga da građani imaju pravo da znaju šta mi radimo i šta se dešava u pojedinim djelatnostima. Tako se i ponašamo.

Osposobljenost

* GLAS: Koliko je Inspektorat kadrovski osposobljen i opremljen da može obavljati povjerene poslove?

SUBOTIĆ: Republički inspektorat je počeo sa radom 1. marta 2006. godine. Dok je 2007. godina bila godina uspostavljanja Inspektorata, ova godina će biti godina uspostavljanja Inspekcijskog sistema RS. Pored 275 republičkih inspektora dio tog sistema čini i oko 300 opštinskih. Organizovani smo u šest područnih jedinica, imamo 12 inspekcija i isto toliko glavnih republičkih inspektora (pomoćnici direktora) zamjenika direktora i osam načelnika.

Inspektorat je kadrovski popunjen, tehnički opremljen i može kvalitetno da obavlja funkciju inspekcijskog nadzora. Istina, inspektor mora stalno da uči i da se stručno usavršava zato što se propisi, standardi i normativi često mijenjaju.

Informacioni sistem

* GLAS: Inspektorat ne bi mogao da funkcioniše i njime se ne bi moglo efikasno upravljati bez informacionog sistema. Dokle se došlo sa njegovim uspostavljanjem?

SUBOTIĆ: U taj posao ušli smo 2006. godine i sad smo u finišu. Od 1. juna krenuli smo i sa obukom inspektora za rad na računaru što će biti uslov da od 1. januara 2009. godine mogu da rade.

Uspostavljanjem informacionog sistema moći ćemo svakodnevno da pratimo gdje je inspektor bio i šta je radio. Po povratku sa terena on će biti u obavezi da nalaz ubaci u računar. Jer, mi imamo godišnje oko 30.000 kontrola.

Naš informacioni sistem će po nekim karakteristikama biti broj jedan u BiH. Elektronski su već povezana sva naša odjeljenja, a počeli smo povezivati i sve opštine i granične prelaze.

Praktično, kad pritisnemo taster u Banjoj Luci, znaćemo šta koja inspekcija radi u Zvorniku, Bijeljini ili Bileći.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.