Sjećanje na stradanje Hristovo

SRPSKA pravoslavna crkva 24. i 25. aprila obilježava dva velika hrišćanska praznika - Veliki četvrtak, kao pomen na posljednju večeru Isusa Hrista i Veliki petak, kada se slavi uspomena na Hristovo raspeće

Ovi se praznici obilježavaju uoči najvažnijeg i najvećeg hrišćanskog praznika u godini - Vaskrsa, dana kada je Hristos, bezgrešni Sin Božiji, pobijedio smrt.

Veliki četvrtak

Na Veliki četvrtak, uoči dana stradanja na krstu, Isus i apostoli su se okupili u Jerusalimu na pashalnoj večeri. Tom prilikom Isus je uzeo hljeb i razlomivši ga na više komada, podijelio ga apostolima govoreći im: "Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje". Prema Jevanđelju po Mateju, Hristos je zatim uzeo pehar sa vinom, obraćajući se učenicima: "Uzmite i pijte iz ovoga svi, ovo je krv moja novoga zavjeta, koja će se proliti za mnoge radi otpuštenja grijeha". Ovim činom Sin Božiji ustanovio je tajnu evharistije - pričešća.

On je na posljednjoj večeri, za koju se često koristi izraz "tajna večera", saopštio da će ga jedan od prisutnih apostola izdati. Nakon večere, Isus Hrist i apostoli su se uputili u Getsimanijski vrt, gdje se on molio nakon što su apostoli zaspali. U molitvi je, kako pišu sveta jevanđelja, izgovarao riječi: "Oče moj, ako je moguće da me mimoiđe čaša ova, ali opet, ne kako ja hoću, nego kako Ti, i neka bude volja Tvoja", dok ga je sve vrijeme molitve bodrio anđeo Gospodnji.

U vrt je došao apostol Juda sa stražarima jerusalimskog hrama, koji se već ranije dogovorio sa jevrejskim starješinama da izda Hrista.

Na pitanje stražara ko je Isus Nazarećanin, Isus je rekao: "Ja sam". Juda mu je prišao i poljubio ga u obraz, kao potvrdu stražarima da je to osoba koju traže. Te večeri Hristos je uhapšen i predan jevrejskim prvosveštenicima. Izraz "Judin poljubac" upotrebljava se u značenju izdajstva i potkazivanja. Na Veliki četvrtak služi se liturgija svetog Vasilija Velikog i dobro je toga dana primiti pričešće.

Prvi hrišćani počeli su da svetkuju večeru Gospodnju u jerusalimskoj crkvi. Na taj dan uveče čita se dvanaest jevanđelja o stradanju Hristovom, i dok se čitaju jevanđelja, narod u crkvi kleči.

Veliki petak

Na Veliki petak Gospod Isus Hristos je osuđen od ljudi. Ljudi su sudili i osudili Bogočovjeka kao prestupnika. Bez krivice, razapeta je na krstu najsmjernija žrtva ljubavi, za spasenje svijeta. Prikovan rukama i nogama, sa probodenim rebrom i trnovim vijencem na glavi u najvećim mukama moli, ne za sebe, već za grešnike: "Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine...".

Pored njega bila su razapeta dva razbojnika. Ispod krsta stajali su presveta Bogorodica - Njegova majka i sveti apostol Jovan Bogoslov. Kada se Sunce pomračilo, Isus je povikao iz sveg glasa:
"Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj".

Veliki petak je dan najdublje žalosti i crkva propisuje najstroži post. Na Veliki petak poželjno je ništa ne jesti.

Svi događaji u Hristovom životu na dan koji Crkva obilježava kao Veliki petak označeni su bogosluženjima - vrijeme Hristovog hapšenja u Gestimanskom vrtu i osuđivanju na smrt, prema odluci arhijereja i starješina - jutrenje, dovođenje Isusa Hrista na suđenje kod Pontija Pilata, suđenje kod Pilata, stradanje na krstu i vrijeme smrti - Carski časovi i skidanje Hristovog tijela sa krsta - večernja služba.

Poredak časova i službi pripisuje se svetom Kirilu Aleksandrijskom koji je živio u petom vijeku, dok je kanon o raspeću Gospodnjem i na plač presvete Bogorodice djelo Simeona Logoteta, najznačajnijeg crkvenog pisca Vizantije 10. vijeka.

Cjelivanje plaštanice

Najsnažniji i najpotresniji događaj toga dana je cjelivanje plaštanice koju sveštenici polažu na posebno mjesto koje predstavlja Hristov grob.

U svečanoj tišini hrišćani na plaštanici cjelivaju Hristove rane i tako se oni - grešni klanjaju Hristovoj žrtvi u ljubavi datoj.

Tajna Velikog petka je tajna Časnog krsta i Žrtve.

U nekim krajevima običaj je da se vjernici poslije cjelivanja plaštanice provlače ispod stola na koji je položena plaštanica. Po narodnom vjerovanju, prilikom provlačenja, treba se pomoliti Bogu i pomisliti neku lijepu želju, i ta želja će biti ispunjena.

Strašna sedmica

Nedjelja u kojoj se obilježavaju Veliki četvrtak i Veliki petak zove se još i Strašna sedmica, i u njoj se slavi uspomena na izdaju, hvatanje, odnosno hapšenje i stradanje Gospoda Isusa Hrista.

Ove nedjelje crkva zapovijeda najstroži post bez ribe i ulja, a u hramovima se obavljaju posebna bogosluženja, i poželjno je da vjernici u njima redovno učestvuju.

U ovoj nedjelji su najvažniji praznici Veliki četvrtak i Veliki petak.

Na Veliki ponedjeljak, koji se obilježava u ovoj sedmici, Crkva svjedoči o početku Hristovog stradanja i podsjeća na priče o Josifu i "neplodnoj smokvi" koja se, po zapovijesti Gospodnjoj, na ovaj dan osušila.

Noć na utorak, kako svjedoče jevanđelja, Isus Hristos proveo je u Vitaniji, ali je u utorak ujutru došao u jerusalimski hram gdje je propovijedao. Od njegovih pouka Crkva je za Veliki utorak izabrala priču "O deset djevojaka".

Na Veliku srijedu u službi pominje se "žena grešnica koja je izlila miro na glavu Spasiteljevu".

Tokom Strašne sedmice kuva se sveto miro, koje se osveštava na Veliki četvrtak.

FARBANjE VASKRŠNjIH JAJA

Jedan od najljepših i najradosnijih srpskih običaja, koji se nije iskorijenio, čak ni u gradovima, jeste farbanje jaja za Vaskrs. Vrijedna domaćica, po ustaljenoj tradiciji, vaskršnja jaja boji, odnosno farba na Veliki petak, u dan kada se, inače, ništa drugo ne radi, već su sve naše misli upućene na strašni događaj Hristovog nevinog stradanja i poniženja, od ljudi, na Golgoti i Jerusalimu.
Domaćica se najprije prekrsti i pomoli Bogu, zatim u sud sa vodom, u kome će kuvati i farbati jaja, dodaje malo osveštane vodice vaskršnje ili bogojavljenske.

Na šporetu vri voda sa bojom varzilom, domaćica u njega spušta jaja, pazeći da ravnomjerno budu obojena.

Prvo obojeno jaje ostavlja se na stranu do idućeg Vaskrsa i zove se "čuvarkuća".

Prije farbanja jaja se mogu "šarati". Nekada su se jaja šarala voskom, a u novije vrijeme izrađuju se specijalne naljepnice od papira ili plastike i one se mogu lijepiti na jaja.

Farbanje jaja je običaj koji je spomen na događaj kada je sveta Marija Magdalena Mironosica, djevojka koja je sa Presvetom Bogorodicom, neprekidno bila uz Hrista u toku njegovog golgotskog stradanja, i kojoj se Hristos prvoj javio po Vaskrsenju, putovala u Rim da propovijeda Jevanđelje, i posjetila cara Tiberija.

Tada mu je, u znak pažnje, kao novogodišnji poklon, predala crveno jaje, i pozdravila ga riječima: "Hristos vaskrse".

Crvena boja simboliše Spasiteljevu, nevino prolivenu krv na Golgoti, ali je crvena boja istovremeno i boja vaskrsenja.

Jer vaskrsenja nema bez stradanja i smrti. To je, dakle, prvenstveno boja hrišćana i crkve, bez obzira na to što su neki pojedinci i pokreti kroz istoriju pokušavali da ovu boju prisvoje i kompromituju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.