Sjećanje na 5.500 žrtava iz Šušnjara

Snežana Tasić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Sjećanje na 5.500 žrtava iz Šušnjara

OŠTRA LUKA - Nevine žrtve ustaškog terora stradale u avgustu 1941. godine na Šušnjaru ne smiju da budu zaboravljene, a istina o broju stradalih, koji se stalno minimizira, mora da se objelodani.

Ovo je otvarajući okrugli sto “Šušnjar 1941” u petak u Oštroj Luci istakla načelnik opštine Oštra Luka Drena Kuriya. Na okruglom stolu okupili su se eminentni profesori, istoričari, književnici, ali i preživjeli svjedoci svih dešavanja tog vremena.

- Prošlo je od tada 67 godina, ali nije kasno da se i sada u javnosti iznesu pravi podaci o stradanju 5.500 sanskih Srba, Jevreja i Roma, jer je svaka ovakva riječ starija i duža od ljudskog vijeka, ali ujedno i opomena da se takvo što više nikada ne ponovi - kazala je Kuriya.

Predsjednik Udruženja Donja Gradina - Jasenovac Vladimir Lukić je istakao da je održavanje ovakvog skupa “vraćanje našeg duga prema žrtvama, ali i civilizacijski dug prema generacijama koje dolaze”.

- Samo istina može da spriječi da se takvo nešto ponovi, a nju govore upravo svjedoci tih događaja, koji tako vraćaju dug svojim, ali i žrtvama na svim drugim stratištima - kazao je Lukić.

Učesnicima okruglog stola prikazan je i dokumentarni film o Šušnjaru Mihajla Orlovića, a referate i svjedočenja izložilo je preko 20 učesnika skupa.

Sa ovog naučnog skupa upućen je apel domaćoj i svjetskoj javnosti da Šušnjar ne smije biti zaboravljen, te poruka vlastima u Sanskom Mostu da je to mjesto svetinja mnogih srpskih, jevrejskih i romskih porodica.

Od naučnih materijala i svjedočenja izlagača biće sačinjen zbornik na srpskom i engleskom jeziku, koji bi mladim generacijama i istoričarima poslužio kao dokument o stradanju Srba u Sanskom Mostu tokom Drugog svjetskog rata.

Okrugli sto “Šušnjar 1941” organizovali su opština Oštra Luka i Udruženja raseljenih Sanjana “Sanska ognjišta” Banja Luka.

 

Svjedočenje

Osamdesetjednogodišnji Ostoja Vidović iz Tomine ispričao je da je 1. avgusta 1941. godine stradao veći dio njegove porodice.

Tada sam imao 14 godina, bio sam sitan i obukao sam rubac i suknju, pomiješao se među žene i ostao živ. I otac nije mogao da stane u kamion, pa je nekako izbjegao sigurnu smrt, ali sam izgubio strica i stričeviće, te još desetak komšija Vidovića, koje su Nijemci prvo pokupili da im nose municiju, a potom ih odveli na strijeljanje - ispričao je Vidović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.