Sjećanje na 30 zvjerski ubijenih Srba

ILIJAŠ - Organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Istočno Sarajevo juče je u selu Čemerno, opština Ilijaš, obilježila 18 godina od masakra u kojem je na zvjerski način ubijeno 30 srpskih civila.

Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća na spomenik nastradalim, te služenjem parastosa nevinim žrtvama, prisutni su se još jednom podsjetili na 10. jun 1992. godine, kada se desio zločin za koji niko do danas nije odgovarao, prenose agencije.

Muslimanske jedinice iz sela Korita, Mahmutovića rijeke i Orahova napale su selo Čemerno rano ujutro 10. juna 1992. godine.

Pripadnici tadašnje Teritorijalne odbrane Breza ubili su stanovnike i sravnili selo sa zemljom.

Prema izjavama malobrojnih preživjelih, oko 60 muslimanskih ekstremista, uz povike "Alah je veliki", upalo je u ovo nezaštićeno srpsko selo i na kućnom pragu ili u postelji usmrtilo skoro sve mještane, među kojima je bilo najviše žena, djece i staraca.

Muslimani su u tom stravičnom zločinu koristili ne samo vatreno oružje, već i noževe, sjekire i drvene maljeve, poslije čega su popalili sve kuće i pomoćne objekte, u kojima je izgorjela i sva krupna stoka.

Sestre Damjanović su, poslije silovanja, izmasakrirane. Mnoge žrtve su žive spaljene, a nekima su i odsječene glave.

Zločin u Čemernu je najveći pokolj Srba u jednom danu koji se dogodio proteklog rata na širem području regiona Sarajeva i za koji nijedan Bošnjak nije optužen.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske je 8. marta 2007. godine podnijelo dopunjenu krivičnu prijavu sa dokazima i imenima 15 Bošnjaka osumnjičenih da su počinili ove zločine, ali Tužilaštvo BiH o tome još uvijek ćuti.

Čemerno je danas potpuno pusto selo, a spomenici na lokalnom groblju su oskrnavljeni poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma novembra 1995. godine, kojim je opština Ilijaš pripojena Federaciji BiH.

Preživjeli

Rijetki Srbi, koji su pukom slučajnošću preživjeli masakr, te potomci nastradalih, danas uglavnom žive u Zvorniku i Bijeljini.

Iako svake godine dolaze da obilježe godišnjicu stradanja i vide ruševine nekadašnjeg pitomog sela, ne namjeravaju da se trajno vrate na svoja ognjišta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.