Sjećanje na 30 ubijenih Srba

Ilijaš - Služenjem parastosa u selu Čemerno kod Ilijaša juče je obilježena 21 godina od ubistva 30 civila srpske nacionalnosti koje su u ovom selu za samo jedan dan pobili pripadnici Armije RBiH 1992. godine.

Porodice ubijenih Srba na Čemernu, koje su došle iz raznih dijelova RS, ogorčene su na pravosuđe BiH jer ni poslije 21 godinu niko nije procesuiran, ni osuđen, iako su počinioci zločina poznati godinama. Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca Istočno Sarajevo Mirko Vranić rekao je da Čemerno ima tri istine.

- Prva istina je da je u istom danu masakrirano 30 civila, druga da su nalogodavci i izvršioci poznati i da se slobodno šetaju ulicama, a treća da pravosuđe nije pokrenulo, niti će, izgleda, ikada pokrenuti istragu o zločinu u Čemernu. Znaju se i imena i prezimena onih koji su počinili zločin - konstatovao je Vranić, ističući da će se porodice stradalih pismeno obratiti OHR-u i od visokog predstavnika zatražiti da naredi tužilaštvu da konačno počne raditi i procesuirati zločince.

Kazao je da ako do 60 dana visoki predstavnik i tužilaštvo ne urade ništa, porodice će organizovati proteste i blokirati zgradu OHR-a.

Branko Trifković 21 godinu ne može da skrije bol i suze.

- Ubili su 30 civila, sve popalili i jedan sam od rijetkih koji je uspio da im izmakne. Ljudi su ubijani krampovima, motikama, davljeni, odsijecane su im uši, vađene oči... Mom bratu su istrgli i ruku i nogu - priča Branko i dodaje da je iz njegove porodice za jedan dan ubijeno sedam bližih srodnika.

Kaže da se sakrio iza jedne stijene i da je, iako je bio ranjen, čudom preživio. Dodaje da se sutradan vratio u selo i da je sve što je moglo da se kreće, a dospjelo je u ruke muslimanskih ratnika, pobijeno i poklano. Veli da je čudom, osim njega, preživjela i njegova sestra.

- Kada su ih strijeljali, i ona je bila pogođena u noge i tako pokošena legla je na zemlju - kaže Branko Trifković.

Jovan Damjanović priča da je u Čemernu izgubio brata i majku, dvije rođake i strinu. Dodaje da im ni na spomeniku nije dozvoljeno da se napiše da je riječ o zločinu i genocidu, "kao da su sami sebe pobili". 

Pećina

Veliborka Trifković se sjeća da je sa još desetak mještana sela Čemerno bila skrivena u jednoj obližnjoj pećini.

- Napad je počeo u 5.20 ujutro i trajao je do 16 časova. Sve sam čula, plač, urlike i jecaje, a kad smo potom došli, ništa živo nismo zatekli. Nije ostala živa ni mačka. Ljudi su davljeni, klani, žene silovane, a sve su to uradile naše komšije koje su nam dolazile u kuću - kaže Veliborka i dodaje da su joj ubijeni muž i otac u tom selu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.