Simpatije Rusa prema Srbima prisutne su svuda

Tokom cijelog našeg života mi jako volimo Slovene, naročito Srbe, i visoko cijenimo njihov kulturni i politički razvoj. Ali, malo je samo voljeti braću Slovene. Odbacujući sentimentalizam, koji je neprestano ukrašavao slovenofilska stremljenja u prošlosti, mi tvrdimo da je potrebno poznavati Slovene.

Ovako je počeo svoju knjigu "Uzajamni odnosi Rusije i Srbije" Vladislav Albinovič Majevski (1893 - 1975), pisac, teolog, istoričar rusko-srpskih odnosa i veliki prijatelj srpskog naroda. 

Nadnaslov ovog teksta je inspirisan tekstom "Putopisne skice" koji je Majevski objavio 1913. u Sankt Peterburgu, u kome je opisao svoja iskustva iz Turske i srpskih zemalja. Ništa tako snažno ne učvršćuje prijateljstvo naroda i zemalja kao djelovanje velikih stvaralačkih duhova koji nastoje da usvoje i povežu najbolje iz različitih kultura i tradicija, na zdravoj, kritičkoj osnovi. 

Ali, ničega velikog, pa ni prijateljstva među narodima, ne bi bilo niti može biti bez čistog idealizma i zanosa. To su osjećanja i misli koji su me pratili prilikom svakog boravka u Rusiji, a posebno tokom do sada najdužeg, koji je obuhvatio cijelu akademsku 2024/25. godinu, u statusu naučnog saradnika na Fakultetu humanističkih nauka u okviru prestižnog Nacionalnog istraživačkog univerziteta "Viša škola ekonomije" u Moskvi.

• OD ROSTOVA DO SANKT PETERBURGA

Ovaj osvrt predstavlja pokušaj da se sa čitaocima "Glasa Srpske" podijele najvažnija iskustva i zapažanja iz brojnih krajeva i gradova "neobuhvatne otadžbine", kako bi se mogao prevesti izraz koji se često čuje među Rusima. Moskva, Moskovska oblast, Suzdalj, Sankt Peterburg, Rostov na Donu, Volgograd, Samara, Nižnji Novgorod, Kazanj, Novosibirsk, Kizil. To su gradovi i regije u kojima sam boravio, učestvujući na različitim konferencijama, držeći nastavu ili putujući sa ciljem što boljeg upoznavanja velikog ruskog naroda i ruske civilizacije. 

Radi se samo o osam milionskih gradova kao i nizu manjih, od Rostova na Donu, na jugozapadu, u tom trenutku oko 120 kilometara udaljenog od linije rusko-ukrajinskog fronta, na sjeveru do Sankt Peterburga ("Pitera" u ruskom žargonu) "sjeverne" i "kulturne" ruske prestonice, a na istoku do Novosibirska, geografskog centra Rusije, i Kizila, geografskog centra Azije, mjesta gdje se obrazuje Jenisej, peta rijeka po dužini na svijetu.  

• NAJČEŠĆA PITANjA

Prvo, često i jedino pitanje koje Srbi postavljaju kada se vratite iz Rusije, tiče se sukoba u Ukrajini. Međutim, u Rusiji među ljudima nema ratne euforije, a ni razgovor o politici nije uobičajen i ne podrazumijeva se kao kod nas. 

Želeći da ukaže upravo na tu razliku između Rusa i Srba, jedan poznanik koji odlično poznaje naš jezik, istoriju i mentalitet, duhovito reče na jednom svom predavanju u Moskvi: "Kada sjedite u srpskoj kafani, obavezno ćete čuti imena svih svjetskih lidera". 

Drugo najčešće pitanje se tiče ruskog pogleda na Srbe. Naši ljudi često gube iz vida da je Rusija, sa novim teritorijama, 139 puta veća od Srbije, Crne Gore i Republike Srpske zajedno, da u njoj živi gotovo 200 različitih naroda i da ima oko 15 puta više stanovnika od ove tri, reći ćemo tako, srpske zemlje pa se čak i "naljute" zato što Rusi ne znaju sve pojedinosti o nama. 

• ĐOKOVIĆ I KUSTURICA

Mnogi Rusi ne prave razliku među balkanskim narodima, a posebno među narodima bivše Jugoslavije. Tako ćete moći da čujete pitanje da li ste musliman po vjeroispovijesti, da li su Hrvati muslimanske vjeroispovijesti, da li su Srbi devedesetih godina ratovali protiv Jugoslovena i slično. Hrvatska i Crna Gora su im uglavnom poznate samo kao turističke destinacije. 

Mnogi su čuli za ratne sukobe devedesetih godina ali, ukoliko znaju neke pojedinosti, to se najčešće tiče samo NATO agresije 1999. na "Srbiju" i "Beograd". Kada čuju da ste Srbin, veoma često im je prva asocijacija (ne računajući ličnosti predsjednika Srbije i Republike Srpske) Emir Kusturica i Novak Đoković. 

Kod starije generacije još postoji svijest o Jugoslaviji te će vas neko, ako dolazite sa naših prostora, čak nazvati Jugoslovenom. Tako mi je jedan stariji gospodin rekao da je Đoković sjajan teniser i da je on svojom igrom "ujedinio sve Jugoslovene". Razlozi te pojave su razumljivi. Raspadom SSSR-a, obično stanovništvo novonastale Ruske Federacije bilo je preokupirano očajničkom borbom za vlastitu egzistenciju i nije posvećivalo veliku pažnju zbivanjima izvan "bivšeg Sovjetskog Saveza".  Uz to, dodatnu pometnju je stvorila pojava "Srba", "Hrvata", "Slovenaca" i "Muslimana" u medijima umjesto do tada uobičajenih "Jugoslovena". Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da sredinom 1993. čak 92 odsto anketiranih nije imalo profilisanu simpatiju prema nekoj od sukobljenih strana u bivšoj Jugoslaviji. Srbe je podržavalo sedam odsto, Hrvate i Muslimane po 0,5 odsto. 

• SIMPATIJE

Promjena stava ruskog javnog mnjenja gotovo da je pratila porast upotrebe sile od strane NATO-a protiv Srba u bivšoj BiH i Hrvatskoj, a agresija NATO-a na Saveznu Republiku Jugoslaviju 1999. samo je pojačala taj trend.

Koliko je NATO agresija 1999. promijenila stavove prema SAD u Rusiji, govori podatak da je decembra 1998. – 70 odsto ispitanika imalo "sasvim pozitivan" i "uglavnom pozitivan" stav prema SAD, a maja 1999, tokom agresije na Jugoslaviju, takve stavove je imalo svega 32 odsto  ispitanika. 

Simpatije prema Srbima su ipak nesumnjive i svuda prisutne i veoma često ćete izraze te simpatije vidjeti na ulici, prodavnici ili u kafani. Ukoliko kažete da ste iz BiH, gotovo svaki put ćete morati da objašnjavate da ste Srbin, a ne "Bosanac” (ili nešto drugo) po nacionalnosti, da tamo postoji Republika Srpska i da to nije isto što i Srbija. Isto tako, gotovo svaki put ćete im morati objašnjavati kako (i zašto) ste naučili ruski jezik, jer učenje tog jezika nije tako česta pojava. 

Možda će vam reći i: "sigurno tvoji roditelji znaju ruski". Naravno, ovo se ne tiče velikog broja Rusa koji su profesionalno ili životno vezani za naše prostore i koji znaju sve nijanse "bureta baruta Evrope", kako se u toj zemlji često naziva balkanski prostor. Često sam susretao i Ruse koji su iz čiste naklonosti prema srpskom narodu ili, uopšteno, prema prostoru bivše Jugoslavije, naučili srpski jezik i stalno izučavaju našu istoriju i kulturu. 

• RAZLIKE U MENTALITETU

Što se tiče razlika u kulturnom obrascu, mentalitetu i temperamentu, one su izrazito velike. Srbi su za Ruse "južnjaci" ili, kako se izrazio jeromonah Ignjatije (Šestakov) iz Sretenjskog manastira u Moskvi, koji nas dobro poznaje, "nešto između Rusa i Italijana". Zbog toga ćete u Moskvi, na prvi pogled, osjetiti neuporedivo veću sličnost i bliskost sa Špancem ili Grkom. Hladnoća i uzdržanost prema nepoznatim ljudima su uobičajeni, o čemu svjedoči i stara ruska poslovica: "Smijeh bez razloga je odlika budale". Ljubaznost i osmijeh, tako uobičajeni na Zapadu, nisu prihvaćeni među Rusima. Persiranje nepoznatih ljudi je pravilo, čak i među omladinom a ono može da se održi i u komunikaciji među dugogodišnjim prijateljima. 

Ipak, spontani znaci ljubaznosti se i te kako mogu sresti, a susretljivost prilikom traženja neke pomoći je uobičajena. Razgovarajući na ovu temu, jedna ruska koleginica, teolog, jednom mi je rekla (uz obavezno "ne želim da te uvrijedim") da njima naše "južnjačko" druženje izgleda površno i da mu nedostaje dubina svojstvena Rusima. Primjedba ima smisla i, naravno, nisam se uvrijedio. Ipak, koliko im naša spontanost i neposrednost izgledaju čudni, često im se dopadne pa znaju primijetiti kako su Srbi "radušni" (tj. topli, ljubazni, nasmijani). Čini mi se da je i to razlog pomenutih simpatija pa i te pojave da uče naš jezik i kulturu. Rusi ne gestikuliraju tokom razgovora kao mi dok im je ton ujednačen i pravilan. Na javnom mjestu i u prevozu obično se najviše čuju opet neki "južnjaci". 

• DUGE ZDRAVICE

Od starijih generacija smo navikli da slušamo kako "svi Rusi u prevozu čitaju". Danas uglavnom svi gledaju u telefone, ali to je sasvim razumljivo s obzirom na to da je cjelokupan život u moskovskom megapolisu organizovan preko različitih aplikacija. Preko telefona se zakazuju pregledi kod ljekara, kupuje se, radi, uči, prate tekstovi službi u hramovima... 

Naravno, preko telefona se čitaju i, sve češće, slušaju "audio-knjige". Ako ste u društvu kolega ili na svečanoj večeri, treba da se naviknete na duge zdravice, sa dosta krasnorječivosti i komplimenata koji se obično govore stojeći. Svakome se da riječ, pažljivo se sluša i niko ne bude zapostavljen ni u pogledu davanja komplimenata. 

Takvi su, krasnorječivi i opširni, i prilikom čestitanja praznika i rođendana. U poređenju sa našim iskustvom, jedan praznik se posebno izdvaja - Dan branitelja otadžbine (23. februar) ustanovljen 1992. kao zamjena za nekadašnji Dan Crvene armije odnosno Dan Sovjetske armije. Na taj praznik žene čestitaju muškarcima i kupuju poklone, kao onima koji brane ili će braniti otadžbinu. 

• PRAZNOVANjE

Od svih praznika tokom godine, ništa se ne može uporediti sa praznovanjem Dana pobjede, 9. maja. Ovaj praznik predstavlja vrhunac "majskih praznika" koji počinju obilježavanjem Prvog maja. Tek kada se nađete uoči i na sam Dan pobjede u Rusiji, možete da shvatite šta znači svijest o pobjedi nad neprijateljom koji je želio nestanak sovjetske države i genocid i porobljavanje njenog naroda. 

Tih dana se u Rusiji ponavlja strašna i upečatljiva misao: "Ako bi se za svakog od 27 miliona poginulih u državi objavila minuta ćutanja, država bi ćutala 50 godina!". Sjećanje na pobjedu u Velikom otadžbinskom ratu (1941 - 1945), kako se ovaj rat naziva u Rusiji, predstavlja okosnicu "istorijske politike" ove zemlje, a, prema istraživanjima javnog mnjenja, apsolutna većina njenih građana je saglasna sa mišljenjem da se radi o najvažnijem događaju ruske istorije. 

• OČUVANjE SJEĆANjA

Istraživanje Sveruskog centra za istraživanje javnog mnjenja (VCIOM) iz 2020, pokazalo je da je u Rusiji 69 odsto ispitanika odgovorilo da je SSSR dao glavni doprinos, a 17 da je dao značajan doprinos pobjedi saveznika u Drugom svjetskom ratu. Prema istom izvoru, nakon raspada SSSR-a, rastao je procenat onih koji smatraju da bi SSSR mogao pobijediti u ratu čak i bez pomoći saveznika. Dok je 1991. tako mislilo 54 odsto ispitanika, 2016. se taj procenat popeo na 67. 

Ruska država i društvo ulažu velike napore i materijalna sredstva u cilju čuvanja sjećanja na vlastite podvige i žrtve iz Drugog svjetskog rata. Jedan od najvećih projekata te vrste posljednjih godina je uspješna izgradnja Centralnog vojno-patriotskog parka kulture i odmora Oružanih snaga Ruske Federacije "Patriot", nedaleko od Moskve. U središtu ovog ogromnog kompleksa nalazi se Glavni hram Oružanih snaga RF, čija je izgradnja završena na 75. godišnjicu pobjede, 9. maja 2020. Hram je okružen muzejskim kompleksom dugim 1.418 koraka, onoliko koliko je dana i noći trajao sam rat. Kompleks se sastoji iz 35 galerija i 32 sale sa 8.000 eksponata. Kroz eksponate i audio-vizuelne efekte doslovno je prikazan svaki dan rata a u elektronskoj bazi, svaki posjetilac može da pronađe podatke (najčešće i fotografije) o više od 34 miliona učesnika rata. Glavni hram, posvećen Vaskrsenju Hristovom, osmišljen je i oslikan tako da objedinjuje stare ruske ratničke tradicije sa podvizima i pobjedama Crvene armije. Na taj način se širi i osavremenjuje "memorijalna topografija" koja trajno učvršćuje svijest o nezapamćenom stradanju i podvigu "sovjetskog naroda" i stvara osnovu za oblikovanje patriotske svijesti novih pokoljenja. 

• "OTADžBINA-MAJKA ZOVE"

Niko ne može ostati ravnodušan prilikom posjete pomenutom "Patriotu", ali ni Piskarjovskom memorijalnom groblju u Sankt Peterburgu na kome je sahranjeno 420 hiljada civilnih žrtava Lenjingrada pod opsadom i 70 hiljada vojnika ili Mamajevom kurganu u Volgogradu, spomen-kompleksu u okviru koga se nalazi čuveni spomenik "Otadžbina-majka zove", projektovan od strane sovjetskog arhitekte iz istočne Ukrajine, Evgenija Viktoroviča Vučetića, po ocu Srbina iz Crne Gore. Pokušaj da se pronađe ravnoteža u istorijskom pamćenju carskog i sovjetskog perioda u današnjoj Rusiji vidi se i na primjeru preimenovanja volgogradskog aerodroma koji se od aprila 2025. naziva "Staljingrad" kako bi se očuvalo sjećanje na naziv grada-heroja na čijem se tlu odigrala prelomna bitka Drugog svjetskog rata.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.