Savan Božić iz Laktaša 154 puta darovao krv

Dejan Davidović
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Savan Božić iz Laktaša 154 puta darovao krv

LAKTAŠI - "Budite sigurni da ću ponovo dati krv!" Tako je nakon dvije operacije karcinoma debelog crijeva, prije tri godine govorio šesdesetogodišnji Savan Božić.

Njegove riječi obistinile su se ove 2008. godine. Dva puta je darovao krv. Time je svoj lični rekord povisio na 154 davanja krvi, o čemu dovoljno govori osam zlatnih plaketa Crvenog krsta iz Laktaša, Gradiške i Rijeke i srebrni krst BiH.

- Optimista sam po prirodi. Nijednog trenutka nisam razmišljao o svojoj bolesti već o tome kako da u moju drugu porodicu, pod kojom podrazumijevam dobrovoljne davaoce krvi, privučem i one kojih do sada tu nema. Mislim na one koji imaju dobro plaćena radna mjesta i koji ne razmišljaju o materijalnoj egzistenciji. Naime činjenica je da dobrovoljno davalaštvo krvi ostavljeno velikoj armiji nezaposlenih i onima koji razmišljaju kao i ja kako da prežive od mjeseca do mjeseca - priča Božić.

Međutim, ističe Božić, njihova najveća nagrada je ta što su dobrovoljni davaoci krvi najzdraviji dio stanovništva.

- Kada bi drugi znali da darovanjem krvi jačaju i obnavljaju vlastito zdravlje već bi nam se odavno pridružili. Meni su recimo prilikom prve operacije zaboravili izvaditi gazu iz stomaka, ali nisam dobio sepsu. Moja krv jača od svih bolesti i od antibiotika. To su pokazali posljednji ljekarski nalazi - kaže Božić.

Savan Božić je prvi put dao krv 1966. godine u Gradišci. Ubrzo nakon toga u Rijeci, gdje je radio na poslovima brodomontera, dajući krv direktno iz vene u venu spasio je život šestogodišnjoj djevojčici. Njegova krv spasila je živote mnogima i u Kopru, Zagrebu, Beogradu, Novom Gradu, Banjoj Luci, Bjelovaru, Sisku, te u više gradova u Austriji, gdje je radio nekoliko godina. Kaže najteže mu je bilo u životu kada mu je umro sin Darko na čiju sahranu nije mogao doći jer se borio za vlastiti život na operacionom stolu.

- Takav je život, ali se ne treba predavati. Penzioner sam i živim sa bolesnom i nezaposlenom suprugom od minimalnih mjesečnih primanja. Ne tražim pomoć za sebe, već beneficije za svoje drugove dobrovoljne davaoce. Krvi uvijek treba, a valjda je svima cilj da ne pređemo na plaćeno davalaštvo –rekao je Božić.

Spasavanje života

- Nikada ne bih prodao ni kap svoje krvi. I danas mi mnogi, znani i neznani, kucaju na vrata kada im hitno treba krvi za njihove najmilije. Šta ima ljepše od osjećaja da si nekome spasio život - ističe Savan Božić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.