Rukotvorine ljubavi i molitve

Hadži Anastasije Milovan Prole iz Brčkog jedan je od rijetkih, a kvalitetnih krojača u BiH i Republici Srpskoj koji šije isključivo za crkve, sveštenike i monahe Srpske pravoslavne crkve.

U njegovoj maloj kućnoj radionici nastaje sav crkveni tekstilni program. Kod Prole dolaze sveštenici iz svih srpskih pravoslavnih crkava i manastira, a njegove rukotvorine obišle su cijeli svijet. Prole je završio srednju Bogosloviju, a sada je apsolvent Bogoslovskog fakulteta u Foči.

Priča da se sasvim slučajno opredijelio za zanat koji je godinama u izumiranju. Oduvijek je imao afiniteta prema igli i koncu, a vremenom je to preraslo u ljubav prema krojačkoj mašini za kojom dnevno provodi i po osamnaest časova.

- Oduvijek me je zanimalo šivenje. Baka me je učila tkanju, pošto je u mjestu gdje je živjela, u Jajcu, bila jedna od rijetkih tkalja. Uz nju sam naučio mnogo, a oprobao sam se u šivenju još dok sam bio u srednjoj Bogoslovskoj školi u Foči prije više od deset godina - prisjetio se Prole.

U blizini škole postojala je stara fabrika sa krojačkim mašinama, a on je dolazio i molio njihove radnike da se oproba u zanatu.

- Uz njihovu pomoć naučio sam tehnike šivenja, a na nagovor prijatelja nabavio sam specijalnu mašinu za vez i već godinama se ne odvajam od nje. Samo sam još više ovladao zanatom tako da danas izrađujem sve što zamislim - kaže Prole.

Upornošću, trudom i željom pokazao je da samouki krojač može biti savršen i da hobi može prerasti u zanimanje. Kroz Proline ruke prošli su različiti modeli, a sam kaže da sve što okom vidi prenese na mašinu.

- Već četiri godine intenzivno šijem sav mogući crkveni tekstilni program, dakle sve ono što prati naše sveštenike u crkvu, a izrađuje se od tkanine. Tu su mantije, odežde, crkveni prekrivači, litije, plaštanice… Bavim se i tkanjem narodnih nošnji, posebno onih dijelova koje rijetko ko danas izrađuje, kao što su pojasevi. Dovoljno je da vidim kako izgleda - priča Anastasije.

Ističe da je najviše ponosan što je imao čast da šije i za manastir Hilandar, ali i za brojne episkope Srpske pravoslavne crkve.

- Za manastir Hilandar šio sam mantije i kamilavke (kape), prsluke i sve ono što je potrebno za monahe. Radio sam za crkve u Americi, Sloveniji, Austriji, a Srbija, Crna Gora i BiH su svakodnevne - kaže Anastasije.

Priča da su najtraženije mantije, a da mu za šivanje jedne treba pet časova rada, oko pet metara ili malo više platna, a vrlo često zna i da cijelu noć provede za mašinom.

- Mantije su obično sa unikatnim vezovima, diskretno ukrašene, sive, teget plave, zatim odežde u bojama koje kanoni Crkve nalažu, tj. po liturgijskim bojama, bijela, boja zlata, crvena, purpurna, plava i zelena - objašnjava Prole.

Kaže da krojač crkvenih odeždi ne može biti svako, jer osim iskustva potrebno je poznavanje teološke nauke.

- Neophodno je znati istorijski nastanak, razvoj, značenje i upotrebu crkvenih stvari. Da bi se sačinio jedan epitrahilj tačno se mora znati koji ornamenti i gdje mora da stoje, koje je njihovo značenje, ne može se samouko pristupati, već se mora znati nauka i upotrijebiti znanje. To su sakralne stvari i treba biti svjestan njihovog značenja, jer to nije biznis, to je ljubav - ističe Prole.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.