Robinzon Kruso na rijeci Savi

KOZARSKA DUBICA - Gotovo svakodnevno čujemo nekog da kaže da mu je "dosta svega" i da bi "najradije pobjegao na neko pusto ostrvo", ali su sva, izgleda, već odavno zauzeta, pa je Milenko Banjac iz Kozarske Dubice pobjegao na rijeku Savu.

- On je u Gradini, tamo iza Spomen-područja. Lako ćete ga naći - rekao je Srni Milenkov poznanik iz Kozarske Dubice.

Malo prije graničnog prelaza između BiH i Hrvatske putokaz opominje da se skrene desno. Kada se ispred ukazao neki uski makadamski puteljak, moglo se pretpostaviti da je dubički Robinzon Kruso tu negdje.

U jednom šumarku kamp-kućica. Ništa osim toga u okolini nije davalo bilo kakve znakove života.

Mali pas - češki mišar - lajanjem je poželio dobrodošlicu gostima. Na ulazu u kamp, iz kojeg je sa radija dopirala neka vesela narodna pjesma, stajao je nizak, mršav, crnomanjast brkajlija. Sa njegove žute majice smiješio se Če Gevara.

Njegova kuća je pod vedrim nebom, u jednom šumarku na samoj obali Save. U dnevnoj sobi - između tankih stabala vrbe - drveni sto i klupe uvijek su, izgleda, spremni za goste. Na stolu flaša ljute kozaračke šljivovice i nekoliko čašica.

Nekoliko koraka dalje, razapeta između dva drveta, visila je pletena mreža u kojoj se često uljulja i uspava dubički Robinzon.

Kamp-kućica, u koju se ulazi iz dnevnog boravka, Milenkova je spavaća soba. Kupatilo mu je rijeka Sava, iako - kako reče - često, pogotovo zimi, ode kod prijatelja da se okupa. Tu, niz strmu obalu Save silazi se u Milenkovo pristanište, gdje su usidrena dva motorna čamca.

- Ovdje ja živim evo već pet godina i nikada se ne bih vratio u civilizaciju. Imam lijepu porodičnu kuću u Kozarskoj Dubici, u kojoj sada niko ne živi. Moj brat i snaha odu ponekad tamo, provjetre kuću i zasiju malo bašte. Ja gore ne mislim da se vraćam, jer mi je ovdje sto puta ljepše - priča Milenko.

On je dodao da ga rijeka Sava, kojom svakodnevno krstari u svom motornom čamcu, hrani, obuva i oblači. Proda, jednostavno, ribu koju ulovi i onda kupuje što mu je potrebno. Čamcem ide u prodavnicu i na izvor po vodu i, naravno, u ribolov.

Bolnica

Milenko je nekada radio u svojoj bravarskoj radionici kod kuće u Kozarskoj Dubici. Jednog dana završio je u bolnici. Operisali mu pankreas i, kako reče, jedva je ostao živ. Ljekari su mu tada savjetovali da iz temelja mijenja način života.

Milenko je to ozbiljno shvatio. Ostavio je alkohol i lumperaj po kafanama. Sa rođakom Ilijom krenuo je u ribolov i tako ostao na rijeci. Od tada se više ne vraća kući. Tamo ga niko ne čeka. Nema ženu ni djecu, a otac je umro 1992. godine. I od tada Milenko živi sam.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.