Ratarske bijele košulje za berićetnu godinu

BIJELjINA - Proljeće je oduvijek bilo od velike važnosti za Semberce, jer ovo godišnje doba je veoma značajan ciklus u svekolikom ravničarskom životu i privređivanju, posebno ratara i stočara.

Zato se u ovoj ravnici u proljeće upražnjavaju brojni običaji, a neki od njih, posebno oni u vezi sa stočarstvom, korijene vuku iz starog kraja iz Hercegovine i stare Crne Gore odakle su prije dva i po vijeka, uglavnom, došli preci današnjih Semberaca.

Običaj je da u proljeće na njivu prvi nogom kroči najmlađi muški član porodice, jer se vjeruje da će se sve zasijano u toj njivi omladiti i dobro ponijeti.

Prvo sjeme stavlja se u zemlju na dan kada je prethodne jeseni pao prvi snijeg, jer se vjeruje da će i jara pšenica, u davna vremena nazivana bjelica, biti rodna. U male crkvene kalendare, zapisuje se dan kada je sniježilo. Ako je to bilo u srijedu, onda se, bar simbolično, na proljeće u srijedu stavlja prvo sjeme u zemlju.

Ipak, u nekim porodicama praktikuje se da se radovi ne započinju u petak, jer se smatra da taj dan, vjerovatno zbog Hristovog raspeća, nije dobar za započinjanje velikih i značajnih poslova.

Za razliku od petka, ponedjeljak se smatra za blagosloveni dan, pa ako se ne zapiše kada je pao prvi snijeg, onda se sjetva započinje u ponedjeljak, jer je on prvi radni dan u sedmici i znači napredak.

U domaćinskim kućama praktikuje se da prve ratarske radove započinje najsposobniji muškarac, momak ili tek oženjeni. Uvijek mora biti u čistoj bijeloj košulji, jer čistoća i bjelina znače napredak i berićet.

Prije započinjanja radova na njivi, ratar u bijeloj košulji pomoli se Svevišnjem, pa prelomi tek ispečenu pšeničnu pogaču.

Kada se u Semberiji na plandištima, utrinama, ispašištima i livadama napasala stoka i dok je bilo čobana svečano se obilježavalo istjerivanje stoke na ispašu. Paša započinje u vrijeme đurđevdanskih praznika, pa se početak paše obilježavao uporedo sa običajima vezanim za Đurđevdan, a i njih je dosta u semberskoj ravnici.

Magični krug

Izlazak na pašu u ovom kraju naziva se još i “otravljivanje marve”, počinje ishrana stoke svježom travom.

Prije polaska stoke na ispašište domaćica bi oko tora načinila magični, zaštitnički krug smjesom pepela sa ognjišta i lanenog sjemena.

Vjerovalo se da će taj magični krug stoku na livadama štititi od vukova i drugih napasnika, ali i od “urokljivosti”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.