Rano proljeće na Tari

VIŠEGRAD - Proljeće, kao po pravilu, zakasni na planinu Taru. Tek krajem maja "gora se u potpunosti zaodjene listom". Dah proljeća prvo zapahne obronke planine ljepotice iz dolina rijeka pa onda, polako, puzeći na krilima sunčanih zraka i nevidljivom povjetarcu osvaja bregove i vrhove prapostojbine keltskog boga Tara.

Pustu planinu u kojoj samo caruje tišina proljetnog popodneva remeti šum potočića, koji se, preko uglačanih stijena crnog kamena, survava i žuri ka nizini. Napuštena korita u koja još sa prastare česme točura voda, kao na slikama, uokviruju umjetnička djela majke prirode.

Posebna priča su prvi cvjetovi na planini koju rušilački nalet civilizacije još nije bacio pod svoje noge. Iz još hladne zemlje, iz vlati nekošene trave, stidljivo proviruju šumarice, trepere cvjetovi jaglike, šepuri se bijela rada i crnjuša, a ljepotom opija neobičan ljubičasti cvjetić čije krunice igraju na planinskom vjetru.

Pejzaž netaknute prirode upotpunjuju pastirske kolibe. Čini se da ih nigdje nema toliko kao na ovom mjestu zvanom Ljuto polje. One samuju u tišini, osluškuju huk planine, priviđa im se zavijanje vukova i zveket zvona na ovcama i govedima, rzanje konja i dozivanje čobana koji će ljetos preplaviti prostranstva livada.

Ovo okamenjeno naselje koliba pamti generacije kosaca, koji su kosili ljutu travu brčak, ljetni dan do podne, poranivši ujutro, prije zore, dok su se na vlatima još presijavale srebrne kapi rose.

I odakle god ljudskom oku sa visova pogled dopire, ne može da ne vidi Vežanjsko jezero. Ono se presijava na suncu, mami čistoćom vode, dajući cijelom pejzažu izgled rajske bašte.  

Ljubitelji prirode iz Višegrada, ali i iz cijele Srpske, uživaće u čarima ove planine. Krajem maja će, sa svojim stadom, iz Mokre Gore na Ljuto polje krenuti i zaljubljenik ove planine Milinko Turudić. On će ljeto provesti na ovoj planinskoj ljepotici sakupljajući smolu iz načetih stabala smrče koju upotrebljava za pravljenje melema za zarastanje prelomljenih kostiju.

- Na Tari se ne hoda, njenim livadama se leti, ovdje vazduh nosi tijelo, voda daje snagu, a ljepota opija sva čula - poetski dočarava ljepotu pejzaža strastveni ljubitelj beskrajnih livada uokvirenih jelovim i smrčevim šumama.

Planinske noći

Milenko zaneseno priča da su posebno lijepe tople noći na planini.

- Onda sjednem na prag kolibe, i to kad iznad krošanja omorike zasija pun mjesec. Čitav predio tada dobije srebrenkast sjaj koji se, kao vruća varenika iz karlice, razlije dušom čovječijom - kaže Milenko.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.