Puna bašta cvijeća i sočnih plodova

BIJELjINA - Semberci i Majevičani su veoma vrijedni ljudi, pa zato uređenju svojih domaćinstava poklanjaju veliku pažnju. Slijedeći tu njihovu osobinu i monahinje manastira Časnog krsta u Suvom Polju - mati Varvara i sestra Mirela - imaju veoma uređenu baštu prepunu plodova raznog povrća.

- Ovo je samo dio poslova koje obavljamo u manastiru. Ranije nismo znali skoro ništa o uzgoju povrća, ali smo sada naučili, pa nam je, hvala Bogu, bašta prepuna. Ima hrane i za nas dvije, ali i za sve one koji nas posjete - kaže mati Varvara dok nam pokazuje zrele lubenice, dinje, krompir, paradajz, paprike i drugo povrća.

U ovoj bašti u izobilju ima povrća koje se uzgaja u semberskoj ravnici i na majevičkom pobrđu. Sve je znalački uređeno, pa čim jedna vrsta stiže za branje, na njenom mjestu se sadi novo, sezonsko povrće. Tako sada ima i krastavaca, boranije, kupusa, paprika, mrvke, začinskih biljaka, mladog kukuruza...

Posebno su lijepo uređene leje sa cvijećem. Najviše ima bosioka koji je sada u punom cvatu, pa je na njemu mnogo pčela.

- Imamo poveću njivu, pa planiramo da kasnije sve to obrađujemo. Gajimo i živinu, a za to je potrebno više hrane. Namjeravamo da nabavimo i pčele, jer skoro je da nema manastira bez pčelinjaka - objašnjava mati Varvara.

I manastirsko dvorište je prepuno cvijeća. Zasađeno je oko trotoara, i u središnjem dijelu na kome se nalazi veliki drveni krst. Hladovinu putniku namjerniku i vjernicima kada posjete ovu bogomolju čine vinove loze.

- Naš manastir je izgrađen 1997. godine, a ktitori su Dušanka i Cvijetin Hadži-Pejčić. Ovdje je još u tursko vrijeme bila crkva, a eto, sada ovom mjestu vraćamo i vjeru i dušu. Posjećuje nas dosta vjernika, pjesnika, i umjetnika druge vrste, jer ovdje, vele, nalaze nadahnuće za svoje stvaralaštvo - objašnjava mati Varvara.

Do manastira Časnog krsta u Suvom Polju lako se može doći automobilom. Svaki vjernik i putnik namjernik ovdje će biti rado dočekan i ugošćen. Ovdje se lako dolazi do utjehe, a i moliti se u lijepo oslikanoj crkvi.

Slikari

Kod manastira se krajem maja skupljaju pjesnici iz Semberije, Podrinja, Beograda i drugih krajeva. Druže se i pišu stihove o pravoslavlju, a onda ocjenjuju čiji su stihovi najbolji.

- Stihovi se pišu na zadatu temu iz pravoslavlja nakon posjete crkvi i ručka ljubavi u manastirskoj trpezariji. Uveče ih čitaju i proglašavaju najbolju pjesmu - kaže ktitor manastira i organizator ove manifestacije Hadži-Cvijetin Pajčić.                                                              
                                                   

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.