Prvi rođendan u drugom životu

BIJELjINA - Šezdesettrogodišnji Dimitrije Pajić iz Brodca kod Bijeljine nedavno je na svoj rođendan pozvao cijelo selo i slavio je, kako veli, svoj prvi rođendan u drugom životu. Ovo se dogodilo u kraju u kome hara teška bubrežna bolest endemska nefropatija, koju je Pajić pobijedio.

Neprestanu borbu za život vodi od 1985. godine, kada mu je, u trideset i osmoj godini ustanovljeno da ima teško oboljenje bubrega.

- Kada sam počeo da osjećam tegobe otišao sam kod doktora Suše sa Vojnomedicinske akademije u Beogradu, koji je najveći dio svog ljekarskog staža posvetio izučavanju semberske bubrežne bolesti i liječenju Semberaca. On je sumnjičavo vrtio glavom. Predviđao mi je brzi kraj za 30 dana, a najviše mi je davao dvije godine života, jer me zahvatio najteži oblik endemske nefropatije - kaže Pajić.

Tada je započela njegova neprestana borba za život, koja i dan-danas traje, ali sa osmijehom srećnog ishoda. Počeo je da pije čajeve. Ishrani je posvećivao veliku pažnju, ali bolest je napredovala. Kontrolisana ishrana, ali i pregolema želja za životom, na sreću, pomogli su da "pregura" te dvije, limitirajuće i presudne godine, a do početka hemodijalize proživio je 21 godinu.

- Nije se više imalo kud. Bolest je, uprkos grčevitoj borbi protiv nje, hvatala maha. Nije se predavala, ali nisam ni ja, pa sam na Svetog Nikolu 2006. godine krenuo na hemodijalizu u Bijeljinu - kaže Dimitrije.

Po svemu sudeći, na uspješnu borbu protiv opake bolesti uticali su njegovi dobri i zdravi krvni sudovi. Uporedo sa hemodijalizom tri puta sedmično nastavio je svoj asketski život hraneći se onim što najmanje šteti bubrezima i stanju njegovog organizma. Dimitrije je bio svjestan da ovakav vid liječenja i vođenje života neće dugo trajati. Odlučio je da presadi bubreg. Tako nešto moglo se učiniti jedino u Moskvi, ali sa dugim čekanjem na zdrav bubreg.

- Ljekari sa VMA podržali su moju ideju, posebno doktor Rajko Hrvačekić, pa sam otišao u Moskvu. Na sreću, devetog januara ove godine presađen mi je bubreg. Tada počinje moj novi, drugi život, ali i dalje strogo vodim računa o režimu ishrane i načinu života, ali posve rasterećen i sa velikom željom da radim - kaže ovaj hrabri čovjek.

Veliki dio poslova Dimitrije sam obavlja, a ima dosta vremena i za unuke.

- Nalazi bubrega sada su mi kao i kod zdravih ljudi. Veliku zahvalnost za pomoć i podršku u mojoj borbi za život dugujem porodici i supruzi Radojki - objašnjava Pajić, savjetujući svima da čuvaju zdravlje, jer za tako nešto je potrebna, veli, samo volja.

- Nekada nisam smio ni pomisliti da pojedem parče čokolade, a sada je pomalo grickam. I dalje pijem čajeve od kukuruzove svilice, bijele zeleni, šipurka i brusnice - rekao je Pajić.

Dimitrije Pajić je nedavno, na svoj rođendan, priredio veliku svečanost. Okupio je cijelo selo, prijatelje, ljude koji su mu pomagali i sve koje voli.

- Proslavio sam svoj prvi rođendan, ali sam i dalje na oprezu - i dalje vodim svoju neprestanu borbu sa opakom bolesti - veselo kazuje ovaj semberski domaćin.

Porodica

Prosjek života u bročanskoj porodici Pajić je 50 godina. Najdugovječniji bio je Stojan, koji se upokojio u sedamdeset i prvoj godini. Sada je u ovom rodu vrijednih ljudi najstariji Dimitrije, poznatiji kao Dijo, koji je ušao u šezdeset i četvrtu godinu. Da će toliko živjeti niko nije pretpostavljao, čak ni ljekari, ali Dijo kaže da je njegova volja za životom pobijedila tešku bolest.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.