Profesor Radoslav Savić: Durale pamte istinu o zločinu u Dragočaju

Banjaluka - Bolna sjećanja iz djetinjstva prvi put sam stavio na papir kao gimnazijalac kada sam pisao o zločinu u šumi Durale, nadomak banjalučkog naselja Dragočaj, gdje su davne 1941. ustaše ubile 30 nedužnih Srba, među kojima su bili i moji otac i djed.

Ovim riječima autor knjige "Durale i zemlja je uzdisala" profesor Radoslav - Rade Savić počinje priču o nastanku svog djela, koje je nedavno ugledalo svjetlost dana. Objašnjava da je u knjizi sačuvao od zaborava brojne činjenice i sjećanja na zločine iz Drugog svjetskog rata. Osnovna misao vodilja je bila da ostavi bar jedan pisani trag o stradanju koje iz nekih razloga nikada nigdje nije zabilježeno.

- Na Ilindan, u noći između 2. i 3. avgusta, ustaše su u šumi Durale ubile 30 Srba iz sela Prijakovci, Ramići i Dragočaj. Kao kroz maglu se sjećam kada su trojica komšija uoči naše krsne slave odvela moga oca. Niko od ukućana nije ni slutio da se više nikada neće vratiti - priča Savić, koji je tada imao šest godina.

Vraćajući uspomene na 10. april 1941, kada su ustaše došle u Banjaluku, Savić podsjeća da su po strategiji Nezavisne države Hrvatske imali plan da trećinu Srba pobiju, drugi dio protjeraju, a treći prevedu u katoličanstvo.

- Mog oca su u smrt odvele komšije Ilija Stojčević i Petar Domić. Stojčević je 14 godina radio sa mojim ocem, a njegov sin je išao sa mnom u školu - kaže Savić.

Dodaje da nijednog od 30 ustaša, koliko ih je naveo u knjizi, nije pomenuo, a da nije bar iz tri izvora saznao da je ta osoba učestvovala u zločinu. Pita se zašto nema zapisa o tom pokolju, kada su iz jedne jame iskopana unakažena tijela.

- U jednu ruku i shvatam jer iz iskustva znam da je tu temu teško obraditi. Potrebno je mnogo istraživanja. Koristio sam brojne izvore, arhivska dokumenta, zapise sa sudskih svjedočenja, književna djela, sve u cilju istine i samo istine - završava Savić.

I kao što piše u knjizi, na prvi pogled slika prostora koji je uramljen u današnje granice ovih sela djeluje raskošno i idilično, ali pažljivom posmatraču neće promaći nedostatak linija za koje se lijepe patnja i stradanje.

Pokolj

Ustaše Ante Pavelića ubile su 7. februara 1942. godine u Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac kod Banjaluke 2.315 Srba, među kojima je bilo i 551 dijete.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.